Posljedice Bandićeve vladavine, koje su kulminirale ovotjednim padom kreditnoj rejtinga i kaosom koji je nastao nakon razornog potresa, neodoljivo podsjećaju na zadnje godine vladavine Franje Tuđmana.
Ekonomija je bila u kolapsu. Kreditni rejting u smeću. O bolesti se nije smjelo govoriti. Izazivao je zgražanje neuračunljivim izjavama i još gorim postupcima. Ratovao je s građanima, novinarima i kritičarima. Naveliko se raspredalo o njegovu i obiteljskom bogatstvu. Cvjetali su kriminal i korupcija, mafija je dobila krila. Grozničavo se držao za vlast.
Tako je izgledala Hrvatska u zadnjim godinama i mjesecima vladavine Franje Tuđmana.
A tako otprilike izgleda Zagreb u zadnjim godinama i mjesecima vladavine Milana Bandića.
Hrvatska je na kraju Tuđmanove vladavine bila ruševina - ekonomska, politička, društvena, pa i postolujna - baš kao što ruševine u centru Zagreba simboliziraju posljedice Bandićeve vladavine.
Spomenik Bandiću?
Kao i ovotjedno rušenje kreditnog rejtinga, ogromni minus u gradskoj blagajni, korupcija i klijentelizam koji razaraju gradsku upravu, neuređen sustav, prezir gradonačelnika prema svojim građanima, vrijeđanje i svađa s novinarima, ignoriranje posljedica potresa i optuživanje građana da su sami krivi.
Zagreb nakon Bandića izgleda kao Hrvatska nakon Tuđmana.
Tuđmanu je Zagreb podigao spomenik. Hoće li podići spomenik i Bandiću?
Ako ništa drugo, Bandić je dvostruko duže na vlasti u Zagrebu nego što je Tuđman bio na čelu države.
Posljedice su, međutim, vrlo slične.
Raspad sistema
Totalni raspad sistema, nepovjerenje u institucije, nebriga za građane, držanje vlasti pod svaku cijenu, parazitiranje u političkom kaosu.
Zanimljivo: Tuđman je poništavao zagrebačke izbore pa onda kupio oporbene glasove, Bandić je godinama kupovao svoje oporbenjake i protivnike da bi zadržao prevlast u Gradskoj skupštini.
Sjećate se Dinama? Tuđmanu je to, zajedno maksimirskim stadionom, bila omiljena igračka i poligon za pranje novca, Bandiću je to bio model suradnje sa Zdravkom Mamićem i svime što je on radio u klubu.
Bandićeva vlast počiva na prljavim trgovinama, kupovanju mandata, na klijentelizmu i korupciji, kao što je i Tuđmanova vlast počivala na stranačkoj hegemoniji, frakcijskim ratovima, tajkunskoj grabeži. Obojica su držala u rukama praosuđe, policiju, službe i institucije.
Tuđman je Hrvatsku smatrao svojim feudom kao što je Bandić pretvorio Zagreb u svoje leno. Također, Tuđman je bio uzdanica bivših komunista i desničarskih nacionalista, a Bandić eksponent raznih interesnih skupina u Zagrebu.
Sumnjiva imovina
Kao što se pisalo o sumnjivom bogarstvu Tuđmanove obitelji, od privatizacije vile dan prije donošenja zakona kojim se to zabranjuje, preko biznisa kćeri Nevenke, sina Stjepana i unuka Dejana, pa sve do skrivenih deviznih računa Franje i Ankice Tuđman, tako se godinama piše o Bandićevoj imovini.
O vikendici punoj umjetnina, o stanu punom skupocjenog namještaja, o supruzinim stanovima, o automobilima...
Franjo Tuđman bio je na udaru Haškog suda i pod međunarodnom izolacijom zbog ratnih zločina i gušenja ljudskih prava, Bandić je na udaru domaćeg pravosuđa zbog korupcije i kriminala.
Neuračunljivi ispadi
Tuđman je imao neuračunljive ispade, od "crvenih i zelenih vragova" do "izdajica i neprijatelja Hrvatske", Bandić ima verbalne ispade od svadljivih do ignorantskih, poput jučerašnje tvrdnje da je "U registraturi" napisao Miroslav Krleža.
I to je osoba koja je trebala dobiti počasni doktorat zagrebačkog Sveučilišta.
Bandićev Zagreb raspada se poput Tuđmanove Hrvatske upravo zato što je to posljedica takvog modela vladavine. Vlasti temeljene na kultu ličnosti, na klijentelizmu, nepotizmu i korupciji, na autokratskom odnosu prema institucijama i vlasti, na gušenju kritike, zastrašivanju ili potplaćivanju kritičara, a to je model koji neminovno, prije ili kasnije, dovodi do kolapsa.
Bandić je iz Zagreba isisao desetine milijardi eura od kojih je ostao razrušeni centar grada, s oštećenim bolnicama, sa šoping centrima umjesto novih bolnica, a njegove fontane i spomenici ekvivalent su Tuđmanove lente, srednjovjekovne ikonografije i Vojnih igara.
Šarene laži
Populist Bandić vladao je poput nacionalista Tuđmana: prodavao je narodu šarene laži koje je sve siromašniji narod želio, iza čega se skrivala sva trulež i pokvarenost režima.
Tuđmanovom Hrvatskom vladala je mafija, ona ulična i ona korporativna, kao što se na Bandićevim sudskim postupcima otkrivaju konture njegove vladavine. Nekada smo čitali Tuđmanove transkripte, danas na suđenjima slušamo Bandićeve snimke.
Ništa se u Hrvatskoj (navodno) nije smjelo događati bez Tuđmanova znanja ili amena, kao što to nije moguće ni u Zagrebu.
Jao nasljednicima
I kao što je nakon Tuđmanove smrti nova vlast trebala sanirati duboke političke, ekonomske, socijalne i sve druge posljedice takve vladavine, još teži posao imat će oni koji nekada dođu na vlast umjesto Milana Bandića. Kad se suoče s posljedicama, s modelom vladavine, s administracijom, interesnim skupinama, uhljebima, kumovima, a sada i s konkretnim ruševinama.
Milan Bandić još uvijek drži vlast, ali svi znaju da je priča završena. Kao što se to znalo i potkraj Tuđmanove vladavine.
