Sirijski migranti nisu bili tema predizborne kampanje. "Žicoljubna koalicija" nije došla do izražaja. No, jesmo li sigurni da bi desnica profitirala na strahu od terorista?
Da se teroristički napad u Parizu, koji je ove subote odnio 129 života i u kojem je kod jednog bombaša samoubojice navodno pronađena sirijska putovnica registrirana u izbjegličkom centru u Opatovcu, dogodio prije desetak dana, bi li HDZ osvojio više glasova na parlamentarnim izborima?
Pitanje je, naravno, hipotetsko, ali ipak ga vrijedi postaviti imajući na umu činjenicu da je upravo HDZ na čelu s Tomislavom Karamarkom - i ruku pod ruku s Kolindom Grabar Kitarović - svoju predizbornu kampanju gradio na strahu od nekontroliranog imigrantskog vala i na kritici Vladine politike prema imigrantima i azilantima.
Te zbog toga zaradio nadimak "žicoljubna koalicija".
Ali ono nameće se i u trenutku kad politička desnica u Europi, naročito istočnoj, već pokušava teroristički napad iskoristiti kako bi promovirala svoju ksenofobnu i naročito islamofobnu politiku.
Poljska se među prvima odmah nakon napada usprotivila uvođenju izbjegličkih kvota, a na svoje su došli Viktor Orban i drugi državnici koji podižu ograde i razvlače bodljikave žice, zatvarajući granice nezapamćenom migrantskom valu u posljednjih 70 godina.
Protiv otvorenih granica
HDZ je njihov prirodni partner i on bi pariški masakr sigurno iskoristio kao krunski argument protiv Milanovićeve politike otvorenih granica.
Karamarkov i Kolindin "stožer za histeriju" došao bi na svoje.
"Imigranti prolaze kroz Hrvatsku kao kroz sir", upozoravao je Karamarko tijekom kampanje, šireći među svojim biračima, tradicionalno nepovjerljivim prema strancima i netrpeljivim prema drugačijima, strah od stotina tisuća uglavnom islamskih migranata i azilanata.
Taj strah Milanovićeva vlada pokušavala je - i uglavnom uspijevala - suzbijati efikasnim transferiranjem preko tri stotine tisuća ljudi prema zapadnoj Europi. Ali na njemu je pokušao profitirati i Glavašev HDSSB formiranjem garde crnokošuljaša, dok je Mirela Holy bila ta koja je prije svih skrenula pažnju na nekontrolirani priljev imigranata među kojima bi se, veli ona, mogli nalaziti teroristi.
Sada je jedan od njih - navodno - sudjelovao u napadu u Parizu.
Migranti i izbjeglice se, prvenstveno zahvaljujući efikasnosti Vlade, ipak nisu nametnuli kao glavna tema predizborne kampanje, što bi se sigurno promijenilo da se pokolj u Parizu dogodio tjedan dana prije, a ne poslije izbora.
No, možemo li sa sigurnošću računati s tim da bi HDZ na čelu "žicoljubna koalicija" i "stožera za histeriju" u tom slučaju pokupili više glasova? Bi li profitirao Glavaš? Bi li se digla desnica?
Prije svega, u vodu bi pala ključna Karamarkova teza.
"Imigranti u Hrvatsku ulaze neevidentirani, na način da Europska unija o njima nema prave podatke", govorio je šef HDZ-a. Pa ipak, putovnica jednog (navodnog) terorista evidentirana je i u Grčkoj i u Opatovcu.
Pa nije previše pomoglo.
Je li to pravi Sirijac?
Osim toga, neki strani mediji već povlače pitanje vjerodostojnosti te putovnice. Od toga kako se uopće našla na mjestu zločina, pripada li uopće teroristu ili je ukradena (sirijske putovnice navodno su jako na cijeni), je li ISIL-u pa do pitanja kojeg bi smisla imalo da netko tjednima pješači do Francuske da bi se tamo raznio dinamitom.
Uostalom, među teroristima više je bilo samih Francuza.
A onda, dolazimo do pitanja kakvog bi odjeka teroristički napad imao na političku scenu u Europi.
Washington Post je ovoga vikenda objavio relevatna istraživanja u kojima se tvrdi kako je istina da ovakvi napadi tjeraju Europljane da budu manje tolerantni prema imigrantima, ali to se uglavnom događa u manje razvijenim ili siromašnijim dijelovima, državama ili regijama.
Strah nije što i mržnja
Hrvatska bi se vjerojatno našla u toj kategoriji, zajedno s Poljacima, Slovacima, Mađarima i drugima koji traže izmjenu odluke EU o izbjegličkim kvotama.
Karamarkova upozorenja o tome da nas izbjeglice ugrožavaju još bi drastičnije odjeknula nakon napada.
Međutim, postoji ovdje još jedna bitna varijabla.
Istraživači su na reakcijama običnih Amerikanaca poslije napada 11. rujna 2001. godine ustanovili razliku između onih koji su nakon napada bili bijesni i onih koji su bili zaplašeni.
Bijesni su imali negativniji odnos prema arapskim imigrantima. Strah u tome nije igrao gotovo nikakvu ulogu.
Bi li se onda strah od potencijalnih terorista među migrantima prelio u glasove za HDZ?
Karamarko je, sjetimo se, došao na čelo HDZ-a upravo one noći kad je Tomislav Nikolić postao predsjednik Srbije, pa je prevagnulo mišljenje da bi jedan policajac na čelu stranke bio korisniji od nekakvog liječnika.
A sada je Karamarko, skupa s bivšom tajnicom NATO saveza Kolindom Grabar Kitarović, tražio razvlačenje žice u svrhu bolje kontrole granica.
Bi li Milanovićev otvoreniji, humani pristup upalio u atmosferi šoka i straha nakon terorističkog napada u Parizu? Ili bi nam se Francuska još činila dovoljno dalekom?
Na to hipotetsko pitanje više sigurno nećemo dobiti odgovor.
Možda ćemo ga postaviti ako Hrvatska bude morala ponavljati izbore.
