Neki dan me nazvala prijateljica od koje sam iznenada dobila poziv da budem krizmana kuma njene kćeri.
Biti kuma na krizmi ili kako ne podleći materijalizmu
Prvo što mi je palo na pamet bilo je: Zašto ja? Pa ja nemam love! A onda sam se ugrizla za jezik jer je iz mene progovorilo naše oholo društvo, a ne ja.
Pozvana sam da budem kuma. To je baš velika čast, pomislila sam, sve do sljedećeg trenutka u kojem sam se ponovno pomalo zgrozila nad tom činjenicom. Čak i sam taj izraz danas nosi odgovornost koja najbolje odgovara političarima koji obilaze svoju mnogobrojnu kumčad kupujući je novcem.
Riječ koja je postala toliko zastrašujuća da bi joj pod hitno trebalo mijenjati izraz.
Neki možda malo blaži?
Neki koji od tebe ne iziskuje da se odjednom pretvoriš u duhovnog vođu tuđeg djeteta dok u torbi skrivaš krizmani poklon, kako te to isto dijete ne bi zamrzilo već na početku tvoje krizmane karijere. Kad ugleda, recimo, mobitel, shvatit će da ga zaista razumiješ i pristati da ga duhovno vodiš kroz život. Da… To ti danas dođe kao ulaznica u svijet duhovnosti. Ako bježiš od toga, ne znači da to nije tako. Uzalud ti.
Pokušam se prisjetiti svoje krizme, pa posegnem za fotografijama.
O Bože, što to imam na sebi?? Izgledam kao Frankenstein s elegantnom choker ogrlicom od pliša oko vrata (koju je moja mama čuvala kao uspomenu na gimnazijske dane). A, pogledaj cipele! Odjevna kombinacija koju bi danas popratio zvuk crvenog dugmeta za isključivanje. Ukratko, izgledam užasno. Ne sjećam se poklona, ali sjećam se da je to bio lijepi dan.
Osjetim se malo izvan toka i vremena pa palim komp kako bih vidjela kako danas stvari stoje.
Iskaču naslovi poput:
Kako odjenuti tinejdžericu za krizmu, a ne bankrotirati
Top 8 najboljih haljina za tvoju krizmu
Pet modnih kombinacija za krizmu - koju ćete vi odabrati?
Ponovno se sjetim svog ekstravagantnog modnog dodatka u obliku chokerice s križićem i sve sam više mišljenja kako bi u današnje vrijeme ispred crkve trebalo postaviti crveni tepih kako bi se pomno biranim kreacijama današnjih krizmanika dao prostor da se pokažu u punom sjaju, dok njihovi primarni duhovni vođe u obliku roditelja u mislima odustaju od ovogodišnjeg ljetovanja. Duhovnost su na mala vrata ispratile skupe haljine i torbice sa šljokicama.
Dok razmišljam o zadaći koju sam upravo dobila od svoje prijateljice bacam pogled na forum na temu: Koliko potrošiti na poklon za krizmu?
Ne dam se obeshrabriti.
2000 kuna?!
Ok. Smiri se. Udahni. Ipak si izabrana za 'duhovnog vođu'. Materijalno nije važno.
Umjesto krunice, u sebi zbrajam dugove po karticama. Budimo realni.
Najčešći pokloni?
Nakit.
100 eura. (za one koji se prave ludi kao kad ti na vjenčanju guraju kuvertu vadeći se na neuračunljivost izazvanu pijanstvom).
Torta u obliku Biblije s citatima.
Poželjno i sve od navedenog.
Ne, ne, ne. I ne.
Upitam se kada smo postali toliko zaglupljeni novcem i kupovanjem sjaja koji će potrajati par sati, kad smo prestali oduzimati značaj svemu onome što je bitno i podizati ga i spuštati na ljestvici važnosti ovisno o iznosu koji smo za njega izdvojili.
Kada je novac postao naš suparnik od krvi i mesa, kada je novac postao važniji od čovjeka?
U trenutku dok se borim s ovim pitanjima shvatim da moje kumče već živi u svijetu u kojem su to već zadane istine i da me bijeg od toga neće napraviti super kumom, već super fosilom, pa odlučim pronaći rješenje na obostrano zadovoljstvo.
Poput pravog duhovnog vođe 21. stoljeća posegnem za online kupnjom poklona prilagođenog djevojci koja je u odnosu na mene već u 22. stoljeću.
Kriteriji za pretragu: kupnja na rate (ako može do 24?), dostava (po mogućnosti uz minimalan trošak, ali ono - minimalan), mogućnost povrata robe (nikad se ne zna).
Kriteriji svake moderne kume.
One koja usput odabire poklon svjetlećeg zaslona. U skladu s prigodom, umjesto mobitela biram ipak E-book Amazon Kindle. Na njemu se, sasvim nenametljivo, mogu pronaći čak i neki od citata iz Biblije koji bi s one ranije spomenute torte netragom nestali u želucima uzvanika. A usput i radije biram da kvari oči čitajući dobru knjigu, nego poruke nekog dečka kojemu se svidjela. Nemojte joj reći.
To je moja duhovna dužnost.
Klik. #kumazna
Uzimajući u obzir potragu za savršenim poklonom, štednjom vremena koje će mi biti potrebno za potragu odjeće, one u kojoj neću izgledati kao baba, dala mi je i ono najvrjednije – vrijeme koje u međuvremenu želim provesti sa svojim kumčetom. Jer, nije li ono najduhovnije što drugome možemo dati – naše vrijeme?
Odlazim na Mobilmedia online shop, ubacujem proizvod u košaricu i razveselim se našim budućim razgovorima o knjigama koje je pročitala.
Sva sreća da osim svega onog nepotrebnog čime je zatrpan naš život još uvijek ima i načina da ostaneš svoj.
O autorici:
Moje ime je Jana Krišković Baždarić. Započela sam pisati blog kako bih sama sebi dala odgovor na pitanje što želim u životu i koje su moje iskrene želje. Post po post moj blog se pretvorio u priču o ženi kojoj su se počeli ostvarivati snovi i koja je počela živjeti jedan sasvim običan život - onaj koji zaista želi. Drage dame, ljubiteljice chick lita, navalite! Spakirajte svoju snagu u kofere, pročitajte i slijedite savjete s mojih stranica i sigurna sam da i vas nakon toga očekuje put u život koji pišu vaše želje! Vaš crveni tepih je spreman! Pratite me na mom blogu i Facebook stranici.
Kristijan Iličić: Na Maliju sam ležao 50 sati pokriven u jednom čamcu, skrivao se od terorista
Tko je Ivana Habazin? Izgubila je oca kao beba i prošla pakao, htjela je biti časna sestra...
Evo što vas očekuje u omiljenim serijama i sapunicama: Marta je spremna odvojiti Olgu i Šimuna