Prije šest mjeseci Most je inzistirao da na čelo Vlade stane nestranački stručnjak. Sada Most poručuje da jamac reformi može biti samo politički premijer u osobi Bože Petrova
Most je na vrijeme shvatio čemu služe principi. Da ih se možeš odreći čim se za to ukaže prilika.
Pa je tako prije godinu dana prvi uvjet Mosta prilikom formiranja nove Vlade bio da se za premijera imenuje nestranačka stručna osoba.
Danas je, kako prenose mediji, glavni uvjet da premijer bude politička osoba.
Prije godinu dana Božo Petrov je odbio ponudu SDP-a da preuzme vođenje Vlade. Danas je vođenje Vlade glavni uvjet Bože Petrova za koaliciju sa SDP-om i HDZ-om.
Prije godinu dana Most je ultimativno odbijao suradnju s obje najveće stranke. Sad pripremaju predizbornu taktiku kojom će otvoriti prostor za suradnju s jednima ili s drugima.
Prije godinu dana odbijali su suradnju s HDZ-om uglavnom zbog Tomislava Karamarka. Danas im više nije dobar ni Andrej Plenković.
I na osnovu svih ovih pretumbacija u stavovima u periodu od samo tristotinjak dana Most očekuje još bolji uspjeh na parlamentarnim izborima. Možda oni znaju ono što nitko drugi ne zna.
Okret na glavu
Uglavnom, prema signalima koje Most ovih dana šalje preko medija, ključna promjena jest uloga Bože Petrova. Manje u činjenici da čovjek koji je od prošlog ljeta odbijao prihvatiti se premijerske funkcije sada poručuje da bi bio bolji premijer od svih ostalih u ponudi, to je legitimno pravo svakog mladog političara da sazrije, skupi hrabrosti i iskustva da se primi te najodgovornije dužnosti u državi.
Problem je u temeljnoj promjeni Mostove paradigme.
"Iako se licitiralo različitim funkcijama, prioritet nam je bio da premijer bude nestranačka stručna osoba", poručivao je Božo Petrov nakon formiranja suradnje s HDZ-om. "Smatram da smo napravili odličan posao odabirom mandatara Tihomira Oreškovića".
Njegovi suradnici iz Mosta tada su objašnjavali kako se "Božo neće grebati za fotelju", te da je "uvjeren da zemlju iz krize treba izvući gospodarski stručnjak". Stručnjak sa strane, glasio je tada službeni stav, ponajbolje utjelovljuje ideju reformske vlade".
A danas se stvari okreću na glavu.
Stavovi su potrošna roba
Danas iz Mosta poručuju, a prenosi Slobodna Dalmacija, kako su zaključili da premijer ipak treba treba biti politička osoba i žele na premijerskom mjestu upravo Božu Petrova jer misle da će tako "najbolje kontrolirati provode li se reforme koje će zahtijevati".
Riječju, prvo je garancija Mostovih reformi bio nestranački stručnjak, sad je to Mostov stranački političar.
Otkud tako dramatičan obrat u inače čvrstim i nepokolebljivim stavovima?
Toliko nepokolebljivim da su se oko profila i uloge premijera lomile koalicije, ignorirala upozorenja političara i apeli medija da samo politička osoba može voditi Vladu, ali i odbijala ponuda SDP-a (iskrena ili ne, nevažno) da Petrov preuzme premijersku poziciju.
Most je tada ustrajao na stavu da samo nestranačka, nepolitička i stručna osoba, pa još i bliska gospodarstvu, može preuzeti Vladu jer je samo to garancija reformi.
Sada Vladu ne može, nego baš mora preuzeti Petrov, opet kao garancija reformi.
Opet, lako za Božu Petrova koji se u ovih godinu dana ohrabrio i opametio pa je shvatio da zakulisno povlačenje konaca bez direktne odgovornosti više ne zadovoljava njegove ambicije, pa bi on sada ipak htio biti glavna faca.
Ovdje se radi o puno dubljoj promjeni.
Stručnost pada u drugi plan
Promjeni koja se, posve netipično za Most i suprotno svemu onome na čemu je Most sakupljao glasove, povodi za ustaljenim modelom SDP-a i HDZ-a u ovih petnaestak godina od promjene ustavnog modela.
Da predsjednici stranaka staju na čelo stranačke Vlade.
Stručnost pada u drugi plan, a Božo Petrov naglo (a ne sporo sazrijevajući) dolazi na ono na čemu su inzistirali i Milanović i Karamarko, a sada inzistira i Andrej Plenković. I odjednom su političari, a ne stručnjaci, jamci uspješnog provođenja reformi.
No shit, Sherlock.
Tako Božo Petrov odjednom postaje isti kao one koje je želio promijeniti. Postao je dio sistema koji želi reformirati. Uklapa se u model protiv kojeg se želio boriti.
Upravo to, taj antiestablišmentski pristup, priskrbio mu je toliko glasova na prošlim parlamentarnim izborima. Po čemu će se Petrov sada razlikovati?
Po tome da želi biti dio sistema, da unaprijed otvara prostor za koaliciju sa SDP-om i HDZ-om, da odustaje od stručnog premijera, da sudbinu reformi uzima u svoje, nestručne, neiskusne i nekompetentne ruke koje se često nisu ni smatrale političarskim u klasičnom smislu?
"Božo se neće grebati za fotelju", poručivali su iz Mosta prije samo šest mjeseci.Sada je fotelja jedino za što će se Petrov grebati.
Mora da je ovaj mandat na vlasti za Božu Petrova predstavljao veću traumu nego što se mislilo. Jer samo velike traume rezultiraju tako dramatičnim prosvjetljenjem.
