"Moramo naći pravi balans između prave uloge države i bucmaste države", izjavio je premijer u sinoćnjem intervjuu na Hrvatskoj televiziji. Ipka, HDZ-ova država nije sretna "bucka", već pretila, otežala pacijentica.
Andrej Plenković bio je politički korektan do kraja.
Nije govorio o glomaznoj državi, o ogromnoj državi, o debeloj državi, pa čak ni o o pretiloj državi. Govorio je o "bucmastoj državi".
"Moramo naći pravi balans između prave uloge države i bucmaste države", izjavio je premijer u sinoćnjem intervjuu na Hrvatskoj televiziji.
Bio je to pravi eufemizam za ovakvu državu kakvu imamo godinama. Bilo je tu čak i tragova tepanja ovakvoj državi. Buci-buci.
Plenković je odgovarao na pitanje Romana Bolkovića o "uhljebima", ali nije htio koristiti "etikete". "Sad imamo debatu javnog i privatnog sektora, a to ne možemo gledati pojednostavljeno", reče Plenković. "Uvijek se može imati racionalniji pristup i manji broj ljudi, siguran sam da ima situacija koje treba popraviti".
Plenkijevo tepanje
Plenković je poslovično birao riječi, ali niti jedna nije bila pomnije odabrana od ove "bucmaste" države. Kao da joj nije želio povrijediti osjećaje. Dapače, poželio joj je uštipnuti te njezine "bucmaste" obraze, kupiti joj još jednu čokoladicu, čisto da se ne osjeća loše.
Ili nedajbože, stigmatizirano.
A taj Plenkovićev osjećaj nježnosti i suosjećanja prema državi koja je toliko glomazna da godinama proždire samu sebe i poput Crne rupe usisava sve resurse ove zemlje, potpuno je razumljiv. On osobno i njegova stranka uljuljkani su nježnom i udobnom naručju te "bucmaste" države.
Politički interes
Jer, ovakva "bucmasta", a zapravo glomazna, debela, preteška država ne služi općem, nego prvenstveno političkom, stranačkom, partikularnom interesu onih koji se oslanjaju na vlast i od kojih vlast živi.
Država u smislu proračuna i državnog aparata postala je Moloh koji proždire i uništava sve resurse, isisava život iz ekonomije i džepova građana, a da oni sami od te države nemaju prevelike koristi.
Umjesto vitke i vitalne, okretne i efikasne države, imamo ogromnu, tromu, trapavu i neefikasnu državu. Kojoj tepamo da je "bucmasta".
Ali takva država gospodari ekonomijom, gospodarstvom, prioritetima, strateškim ciljevima, otežava razvoj i usporava reforme.
"Uvijek se može imati racionalniji pristup i manji broj ljudi", kaže Plenković.
Grana na kojoj sjedi
Pa zašto onda nema? Ne samo u trenucima ove krize, nego i u prethodnim krizama kad je upravo država bila uteg koji je usporavao oporavak i sužavao manevarski prostor. Jer, naravno, država je vlast, vlast je država, vlast hrani državu kako bi država hranila vlast.
Neće HDZ rezati granu na kojoj sjedi.
A kad to pokušaju praviti neke druge političke opcije, tada se kreće u rušenje, plinske boce, pučističke akcije.
Država, ovakva bucmasta i u ovakvim političkim rukama, postala je sama sebi svrhom.
Nije to država koja ima efikasne i zadovoljne javne službe, socijalni sustav, zdravstvo, školstvo, policiju. Svi oni kolateralne su žrtve uhljeba koje Plenković ne želi "etiketirati" zato što zna da će mu oni to uskoro honorirati.
Već ove jeseni.
Žderanje i mrvice
Uostalom, u Plenkovićevu mandatu država je zapošljavala nove tisuće birokrata, povećali su se proračuni HDZ-ovih ministarstava, poput braniteljskog, pa je normalno da Plenković takvoj državi mora tepati. Buci-buci.
No, statistike su pokazale da koronavirus najteže pogađa upravo "bucmaste", pa bi tako mogla pogoditi i hrvatsku "bucmastu" državu. I ako se hitno ova kriza ne iskoristi za kuru mršavljenja i dovođenja države u pravu formu, ona naprosto neće preživjeti.
Ili će se opet održavati na životu na uštrb svih drugih.
"Bucmasta" država mora biti zadovoljna, sita, nahranjena, dok ostali mogu preživjeti i na kurama mršavljenja.
I ako budu dobri, država će im baciti pokoju mrvicu, tek toliko da ne kažu da ništa nije učinila za njih.
