U spektru života smatram da je važno definirati vlastite strahove jer tek kad ih krenemo definirati moći ćemo se s njima obračunati. Moji strahovi su gubitak pamćenja, skakavci i pasivno društvo.
Danas učini sve što možeš da bi sutra živio baš kako želiš
Moje prijatelje je strah budućnosti. Skakavce još nekako možemo izbjegavati u širokom luku, ali kako pobijediti strah od budućnosti?
Odrastajući s dvije generacije u istom kućanstvu uvijek se pričalo o sigurnosti s naglaskom na sigurne poslove i sigurnu budućnost. Sve zamišljeno je trebalo ići prema nekom planu, a životni plan je ugrubo glasio završi školu – upiši fakultet – zaposli se. Bez fakulteta se prije još nekako moglo, danas malo teže, ali premisa sigurnosti u našim umovima je i dalje jednaka: zaposli se.
Nakon zaposlenja slijede ostali životni koraci poput općenite financijske pismenosti, neprestanog ulaganja u obrazovanje gdje učenje nikad ne završava, osiguranja i investiranja u vlastitu nekretninu ili pokretninu.
Glavni korak prema potpunoj samostalnosti je kreiranje života po vlastitoj mjeri u kojem nema straha od budućnosti.
Priznajem da sam jedna od sretnica koja nije živjela u podstanarstvu dok nije krenulo studentsko doba i neprestano seljenje iz jednoga grada u drugi, a ta povlastica naučila me nekoliko lekcija koje i tebi mogu pomoći u kreiranju života po vlastitoj mjeri:
Minimalizam je super, ali uvijek postoje predmeti koji su dragocjeniji od drugih
Jesi li ikad razmišljao o osiguranju imovine? A jesi li ikad razmišljao o trenutku kada bi odjednom nestale sve stvari koje posjeduješ i uspomene vezane uz njih? Otkad znam da sebe imam jednu malu kutiju u koju spremam sve materijalne uspomene s putovanja, konferencija i koncerata. Kod mene doma mislilo se da je ta kutija puna smeća pa je skoro tamo i završila, no ona je pregled mog života.
Jednako kao i narukvica koju imam od srednje škole, a nosim ju na svaki event na koji idem da se podsjetim odakle dolazim.
Često razmišljam koliko bi se sigurnije osjećala da osiguram stvari koje imam u kućanstvu, čak i da ta imovina nestane dobila bih priliku obnoviti uspomene i stvoriti neke dodatne... Zapravo, nije mi jasno zašto u Hrvatskoj ljudi bježe od osiguranja kad na globalnoj razini ljudi osiguraju sve što mogu – od imovine do dijelova tijela!?
S poplavom na površinu isplivaju i prijateljstva
Naš život ne oblikuju događaji koje smo proživjeli već emocije koje smo osjećali u pojedinim trenucima. Imala sam četiri godine kad je Istru zahvatilo nevrijeme. Naivno smo pomislili kako je palo malo više kiše nego što je to uobičajeno. Pretpostavka se pokazala netočnom kad je ujutro dotrčala susjeda s upitnicima nad glavom i pitanjem je li i kod nas poplava!?
Sjećam se majčinog zbunjenog pogleda prvo u susjedu, pa u suhi pod. Na prvi pogled činilo se da smo izbjegli kaotičnu situaciju sve dok baka nije došla u panici da je vrijeme da se zovu vatrogasci jer voda u podrumu je do stepenica.
Vatrogasci su došli u dvorište ispumpati vodu, a ja sam morala pomno proučiti situaciju kako te cijevi izvlače vodu u gradsku kanalizaciju. I dok sam stajala kao ukopana prišla mi je djevojčica kojoj je poplava potopila sve igračke koje je čuvala u svom podrumu. Kad voda dođe do grla sjetimo se da je trebalo reagirati prije i osigurati imovinu. A osim te spoznaje, s poplavom je na površinu isplivalo dugogodišnje prijateljstvo.
Kuća je samo mjesto, ali dom je osjećaj
Ovaj tjedan očekuju me dvije konferencije, radionica i sastanci u Zagrebu. Za mjesec dana putujem u Švicarsku i Austriju, Budva me očekuje krajem svibnja... Nisam planirala da ću svoj posao raditi iz svjetskih metropola te koliko god lijepo bilo putovati i biti dislociran, najljepše se vratiti na jednu lokaciju koja za sve ima isti naziv – dom. A dom je osjećaj sigurnosti i topline, osjet mirisa zidova, škripanje poda nakon dva koraka u hodniku, sklupčani psić u svom krevetiću pored radijatora...
Poduzimanjem odgovarajuće zaštite svog doma dok koračamo životom donosimo odluku da smo sigurni od nepredviđenih situacija bez obzira gdje se nalazili u jednom trenutku. I mi i naši kućni ljubimci koji nevino spavaju maštajući o trčkaranju na livadi.
Zato se ne boj budućnosti, nego danas učini sve što možeš kako bi sutra živio onako kako želiš – slobodno.
O autorici:
Zovem se Andrea Tintor, autorica sam bloga 'Razlivena Tinta' i zaljubljenik sam u knjige, čitanje i pisanje. Volim promatrati svijet i crpiti inspiraciju iz svakodnevnih trenutaka. Osim na blogu pratiti me možete i na Facebooku.
Kako se Zubak kladio na naše pravosuđe i nije mogao izgubiti
Kristijan Iličić: Na Maliju sam ležao 50 sati pokriven u jednom čamcu, skrivao se od terorista
Ilona skinula zaručnički prsten u 'Ljubav je na selu': 'Ivice, dobio si tri prilike i sve tri si zeznuo!'