Delao je za malog čovjeka, ali sad ga ipak izvlače veliki igrači

Prije desetak dana prema Remetincu je marširala mala skupina Zagrepčana, oboružana dobrom voljom i velikim srcem, među kojima je bilo čak i invalida u kolicima, kako bi na mini demonstracijama zatražili puštanje svog najdražeg gradonačelnika iz pritvora.

Kad to nije upalilo, uletjeli su malo potkoženiji prijatelji. 

Milanu Bandiću više ni 15 milijuna kuna jamčevine ne predstavlja dovoljno veliku prepreku da se izvuče iz pritvora u Remetincu. Dapače, nudio je 22 milijuna, pa mu je sud ipak odobrio popust.

Nema više onog početnog vapaja pravednika, "pustite njih, zadržite mene". Bandić je htio malo glumiti žrtvu i heroja, nepravedno zatočenog, požrtvovnog, velikodušnog i nadasve skromnog gradonačelnika metropole, ali nije dugo trajalo. Brzo je zamolio ljude dobre volje da polože jamčevinu.

Tek toliko da se vidi kako dobre prijatelje ima. 

I još važnije, da se vidi kakav je on dobar gradonačelnik bio. 

Prema objašnjenju u medijima, radi se o nekretninama građana koji u ovoj situaciji žele pomoći gradonačelniku jer on sam ne posjeduje ništa. Tek skromnu vikendicu, skromni penthaus u Bužanovoj ulici, a za pronađenih 290 tisuća kuna tvrdi da je njegovih tek 35 tisuća. Ostalo je bratovo. 

Nije on bogataš u familiji.

Čemu služe prijatelji?

Ali zato je normalno da tako skroman i ponizan javni dužnosnik ima velikodušne prijatelje. Nije valjda uzalud činio usluge, širio mrežu, plaćao kumstva, dijelio poslove, namještao natječaje, kupovao naklonost. Vrijeme je da sve to jednom dođe na naplatu.

I upravo zbog toga je ova 15-milijunska Bandićeva jamčevina, makar u očima javnosti, ako ne istražnih tijela, dodatni argument protiv zagrebačkog gradonačelnika. Ako sve dosad nije bio sumnjiv, sada sigurno jest.

Jer, što je to Bandić radio, kakve je sve prijatelje imao, čime ih je sve zadužio da mu oni tako spremno nude dva milijuna eura? 

U redu, radi se tek o zalogu za puštanje u kućni pritvor, ali koji bi običan čovjek - a Bandić se uporno hvalio kako je on samo jedan od običnih ljudi - mogao tako brzo pronaći 15 milijuna kuna kojim bi se izvukao iz pritvora? Štoviše, tko bi mogao sam ponuditi 22 milijuna, da bi mu sud ipak odobrio popust?

Kad bi se skupili svi Bandićevi birači, ne bi iz džepova uspjeli iscijediti taj iznos.

Istopio se imidž

Doduše, ne treba ni s tim zaključkom brzati. Recimo, u predsjedničkoj kampanji 2009. godine Bandić je uspio u dolini Neretve pronaći upravo takve prijatelje, njih stotinjak, koji su svi donirali isti iznos od 60 tisuća kuna. Tko zna, možda mu se i sada posrećilo.

Međutim, skupa s ovom najvišom jamčevinom u hrvatskoj povijesti, višoj čak i od Sanaderove, istopio se i Bandićev imidž skromnog javnog službenika do koljena uronjenog u lokve Kozari Puteva. 

Za Ivu Sanadera je bilo posve normalno da je pronašao prijatelje koji će ga izvući za 12,4 milijuna kuna jamčevine. On je njegovao imidž bonvivana, hedonista, kicoša sa skupim satovima, blindiranim BMW-om po narudžbi, gomilama umjetnina i skupim ukusom. Normalno da je takve prijatelje imao na dohvat ruke.

Ali Bandić je prodavao drugu priču. Bio je skromni socijaldemokrat koji je godinama, svakodnevno, danonoćno krvario za malog čovjeka. Ali sad kad je zatrebalo, u pomoć su uletjeli veliki igrači.

Među kojima bi bilo zanimljivo pronaći poveznicu s Bandićem: jesu li radili s Gradom i Holdingom, koliko su poslova dobivali, koje usluge primali i nudili, bez natječaja, po prijateljskoj liniji.

Ipak, na stranu sve ostalo, ovaj slučaj Bandićeve jamčevine perfektna ilustracija njegove vladavine metropolom. On sam nema ništa, ali oko sebe ima one koji imaju. On je gradonačelnik Zagreba, a svi drugi od toga imaju koristi.

Kako li su tek sada ispali smiješni oni bukači pred Remetincem.