U nedjelju napokon završava ova višemjesečna predizborna agonija. No, ako će stranke vladati onako kako su vodile ovu kampanju, onda se nemamo čemu nadati.
Bila je to najdulja, najzamornija, najdosadnija, najhisteričnija i vjerojatno najlošija kampanja za parlamentarne izbore u hrvatskoj povijesti.
Što smo u njoj naučili?
1. Ponavlja se povijest?
Bez obzira na mnoge druge specifičnosti, ova kampanja vuče paralele s 2007. godinom. Tada je otpisani premijer Ivo Sanader mjesecima zaostajao u anketama za oporbenim SDP-om, do izbora se uspio izjednačiti, a zatim osvojiti čak deset mandata više. Sanader je tada gotovo vlastoručno odvukao stranku do pobjede, baš kao što to sada pokušava Zoran Milanović.
I SDP je sada, baš kao i HDZ prije osam godina, uspio preokrenuti trendove u anketama, poništiti prednost HDZ-a i ući u izbornu noć s momentumom koji bi ga mogao izgurati do pobjede.
A tu bi sve sličnosti sa Sanaderom trebale prestati.
2. Karamarko može samo izgubiti
Prije samo pola godine Tomislav Karamarko se proglasio izbornim pobjednikom. I to ne bilo kakvim. Hvalio se da će osvojiti dvotrećinsku većinu u Saboru, a otada ponavlja da će "razmontirati i satrati SDP". Pa što bi onda on, nakon svega toga, mogao još dobiti na nedjeljnim izborima? Može još samo izgubiti.
Što ne bi bilo nikakvo čudo s obzirom na kampanju koju je vodio: slogan su prepisali pa od njega odustali, program su predstavili pa se ogradili da nije njemački, darove su najavili pa u hodu smišljali čime bi ih financirali...
Bila je to vjerojatno najgora HDZ-ova kampanja u povijesti.
3. Najborbenija kampanja SDP-a
Prije godinu dana Zoran Milanović je bio otpisan, i u izbornoj utrci i u vlastitoj stranci. A onda je angažirao američkog stručnjaka i s njim se vratio u život. Počeo je "šarati" slijeva i zdesna, ubadao je i provocirao, izazivao i bježao, uništavao lijevu opoziciju, koketirao s desnicom, kanalizirao izbjegličke valove, usisavao izgubljene glasove... I uspio se vratiti iz mrtvih.
Bila je to bez ikakve sumnje najborbenija SDP-ova kampanja u povijesti.
4. Nedostižni MOST
MOST nezavisnih lista u pravom je trenutku zajahao val popularnosti i progurao se do pozicije treće političke snage u zemlji. Ne baš previše artikulirane, ne baš potpuno jasne i na prvi pogled razlučive, ali ipak snage s kojom će se morati računati prilikom formiranja saborske većine. Oni su iznenađenje i potencijalno najveći pobjednici.
Ali bit će gubitnici ako ne uspiju kapitalizirati uspjeh koji im se smiješi u nedjelju. Ako ne koaliraju s nekim od velikih stranaka ili nekim čudom isprovociraju šansu da upravo oni dobiju mandat za sastavljanje Vlade. Vjerojatno im se više nikada neće pružiti prilika da dođu na vlast.
Tim više ako ustraju na svom stavu da neće koalirati ni sa SDP-om ni s HDZ-om pa ih se optuži za izazivanje novih izbora.
5. Opet manje zlo
Hrvatski birači odavno su navikli na to da glasaju za manje zlo. Za one koji su manje loši, manje pokvareni, manje opasni, manje korumpirani... Ali nikada se to nije tako evidentno pretočilo u kampanju SDP-a i HDZ-a.
HDZ je vodio kampanju protiv loš(ij)e Vlade, lošijih Hrvata, lošijih domoljuba, lošijih tuđmanovaca, a Milanović je otvoreno ucjenjivao birače porukom: "Ne morate me voljeti, ali morat ćete me birati da ne bi na vlast došao još gori".
Cijela SDP-ova kampanja sazdana je isključivo na kvalitativnom razlikovanju od HDZ-a. Svi slogani, plakati, poruke stajali su uz bok onoj puno goroj hadezeovoj opciji. Posve logično: uz crno se čak i ono sivo doima anđeoski bijelo.
Pa se onda i koalicija s "malim crnokošuljašima" prodaje kao manje zlo od dolaska na vlast "velikih crnokošuljaša".
6. Ispod ORaH-a ništa ne raste
Nije to bilo tako davno kad se Mirela Holy izborila za status velike zvijezde hrvatske politike. Nove uzdanice hrvatske ljevice, ali i uzdanice svih onih koji su je željeli iskoristiti za rušenje Milanovića. Njezin OraH bio je treća politička stranka u zemlji i senzacija izbora za Europski parlament.
A sada, iako je Holy prema glasovima tviteraša nedavno pobijedila na sučeljavanju N1 televizije, OraH-u visi čak i ulazak u Sabor i smiješi mu se neslavna titula najvećeg izbornog gubitnika. O razlozima će se sigurno puno razglabati kad prođu izbori, ali zasad tek treba konstatirati da je Milanović vrlo uspješno neutralizirao svoju glavnu političku prijetnju.
7. Sukob civilizacija?
Nabrijanim tonom kampanje, porukama, upozorenjima i prijetnjama Zoran Milanović sveo je ove izbore gotovo na razinu civilizacijskog obračuna. Na rat naprednih protiv nazadnih, modernih protiv nazadnjaka, poštenih protiv korumpiranih, dobrih protiv zlih, liberalnih protiv autoritarnih, humanih protiv žicoljubnih, pravih domoljuba nasuprot onih prijetvornih...
Pa ipak, u isto vrijeme nije mu smetalo da u tom civilizacijskom razlikovanju dogovori postizbornu koaliciju s HDSSB-om Branimira Glavaša i njegovim crnokošuljašima. Nije mu smetalo otimanje za nasljeđe Franje Tuđmana kojeg mnogi njegovi birači vide upravo kao barikadu između napredne i nazadne Hrvatske.
A nije mu palo na pamet da makar u kampanji iskoristi priliku i najavi reviziju Ugovora sa Svetom stolicom (koju je nespretno spomenuo Hajdaš Dončić), premještanje vjeronauka iz državnih škola u crkve, uvođenje građanskog odgoja u škole ili omogući posvajanje djece istospolnim parovima.
To je nešto po čemu bi se njegova "civilizacija" trebala razlikovati od one druge, ali i to je ono što očekuje dobar dio njegovih birača.
8. Milan Bandić iz zatvora u Sabor
Prije četiri godine Milan Bandić je na parlamentarnim izborima u tri zagrebačke izborne jedinice osvojio ukupno 18 tisuća glasova. I nula mandata. Prije godinu dana Milan Bandić je sjedio u zatvoru. Danas Bandićeva stranka, prema anketama, ulazi u Hrvatski sabor. Dakle, tako u praksi izgleda slogan da "nema povratka na staro".
Ali nije Bandić jedini takav slučaj. Glavašu se sudilo i opet će mu se suditi, Kalmetu čeka optužnica, kao i Josipu Rimac, osuđena Mirjam Kervatin nalazi se na listi HDZ-a, tu su i Vladimir Šišlagić i Pero Vićan i još neki manje poznati kandidati po listama.
Uglavnom, nije se vodilo računa o ženskim kvotama na listama, ali još manje se pazilo da na listama ne bude osumnjičenih, optuženih ili osuđenih. Kako, uostalom, i priliči hrvatskoj političkoj sceni.
9. Tko se smije slikati s Gotovinom?
Naravno, ovi izbori nisu mogli proći bez Ante Gotovine. Ali to samo po sebi nije bilo toliko loše. Puno gore je bilo prepucavanje oko toga tko se s njim može slikati, a tko ne smije.
Pa smo tako uspjeli doživjeti da SDP-ov ministar Ante Kotromanović zamjera HDZ-ovu predsjedniku Tomislavu Karamarku što je kao šef hrvatskih tajnih službi, u skladu s hrvatskim Ustavom i zakonima, "locirao i identificirao" generala koji je pet godina bježao od hrvatskih zakona, policije i pravosuđa.
To je za SDP postao glavni grijeh protiv šefa HDZ-a: da je poštivao zakone i ušao u trag bjeguncu koji je pet godina onemogućavao Hrvatskoj početak pregovora s EU. Zbog toga se, kaže Kotromanović, Karamarko ne smije slikati s Gotovinom.
Samo, zašto Kotromanović nije svog prijatelja pitao zašto se slika s Karamarkom? General je već dovoljno star da zna što radi.
10. Kolinda se vraća!
Kolinda Grabar Kitarović naprasno je nestala iz predizborne kampanje. Dogodilo se to otprilike u trenutku kad su je optužili da svojim kolebanjem oko toga kome će dati mandat za sastavljanje Vlade izaziva ustavnu krizu, ali i kad se zaključilo da ona počinje štetiti kampanji HDZ-a.
Ali već u ponedjeljak ona bi mogla ponovno postati zvijezda izbora. Ako rezultati budu tijesni kako se očekuje, predsjednica Republike morat će pokazati da zna pročitati što točno piše u Ustavu. Da se mandat daje onome tko dokaže da ima većinu svih zastupnika u Saboru, dakle 76 ruku za novu Vladu.
