Ovog četvrtka u naša kina stiže najnovija inkarnacija najpoznatijeg japanskog čudovišta, veličanstvene Godzille. Prve reakcije pršte izrazima oduševljenja
Ovog četvrtka u naša kina stiže najnovija inkarnacija najpoznatijeg japanskog čudovišta, veličanstvene Godzille. Prve reakcije nakon odgledane pretpremijere naprosto pršte izrazima oduševljenja. No je li uistinu tako, moći ćete se uskoro i sami uvjeriti.
Nakon prve, sramotno loše hollywoodske obrade iz sad već daleke 1998., nadam se da je mladi i talentirani redatelj Gareth Edwards uistinu na najbolji mogući način 'čestitao' 60-i rođendan jednom od najslavnijih filmskih čudovišta. Dok ne pogledamo Edwardsovu viziju i saberemo dojmove, ovo je idealna prilika da se uz Godzillu prisjetio još nekih od najstrašnijih kreatura filmske povijesti.
Koliko god nam danas djelovala naivno i smiješno, prva verzija najpoznatijeg filmskog majmuna je po mom osobnom mišljenju i dalje najbolja. Te davne 1933. redateljski duo Merian C.Cooper i Ernest B.Schoedsack okupio je nevjerojatno talentiranu ekipu majstora specijalnih efekata koji su kreirali filmsku čaroliju, toliko nevjerovatnu da je i danas valja gledati s divljenjem. Bez ikakve pomoći kompjutera, koristeći metode stop animacije, lutkarstva, maketa i brojnih drugih vrsta imaginacije, ti zadivljujući pioniri filmskog stvaralaštva stvorili su nezaboravnu ikonu. Brojne kasnije prerade (uključujući i jako dobru, ali možda ipak malčice specijalnim efektima zagušenu verziju Petera Jacksona), nastavci i kopije neće zasjeniti toliku snagu i svježinu kojom je ovaj crno-bijeli film oduševio brojnu publiku.
50-ih godina prošlog stoljeća u filmskoj industriji, točnije žanru znanstvene fantastike, došlo je do svojevrsnog nuklearnog booma. Hladnoratovsko stanje kulminirano Kubanskom krizom, stvorilo je stanje opće paranoje, a domišljati filmaši tu su paranoju vješto (uglavnom) prenijeli na film (posebno unutar spomenutog žanra). Utjecaji radijacije i nuklearnih eksperimenata na kojekakve životinjske vrste stvorili su od istih zastrašujuća, gigantska čudovišta. Najpoznatije od njih je svakako projekcija stvarne nuklerane noćne more japanske nacije - Godzilla. Premda će današnjim generacijama taj ipak 'samo' čovjek u gumenom odjelu koji bespoštedno razara makete gradova djelovati apsurdno, alegorije i kritike naspram igranja Boga, Godzillu su učinili jednom od najznačajnijih pop ikona 20-og stoljeća.
Treba li trošiti suviše riječi o filmu koji nam (barem većini od nas) i dan-danas izaziva nelagodu kad otplivamo malo dalje od obale? Spielberg je na majstorski način tempirao jezu (uz veliku pomoć nezaboravne glazbene teme Johna Williamsa) i stvorio prvi čistokrvni blockbuster. Ako ništa drugo, morske pse smo počeli smatrati daleko opasnijima negoli što to možda u stvarnosti i jesu. Nastavci su jednom riječju bili, suvišni.
Niti 20 godina poslije Spielberg je probudio neka druga, davno izumrla stvorenja. S do tada neviđenim specijalnim efektima, uspjeli smo (srećom samo na velikim ekranima) osjetiti kako je to opet biti najslabija karika u hranidbenom lancu. Alosauri, veliciraptori ili veličanstveni T-Rex - birajte svog favorita. Pouka je ostala ista, ljudi se ne bi smjeli igrati Boga. Nastavci? Puno bolji negoli oni prije spomenutih Ralja.
Zatvorio bih ovaj top 5 s filmom za kojeg mnogi od vas možda nisu niti čuli. Brilijantni monster film izvanrednog južnokorejskog redatelja Joon-ho Bonga, prikazao je slojevitu, zabavnu i posve originalnu priču o sasvim običnoj maloj obitelji koja se udruži u pokušaju da spasi jednu od svojih članica iz pipaka nemilosrdnog čudovišta. Jednom riječu, izvanredno.
Naravno, ovaj spisak bi uz više prostora i vremena bio daleko opširniji i na njemu bi svoje mjesto zasigurno pronašla čudovišta iz: "Aliena","The Thinga", "Cloverfielda", "The Mista", "Troll Huntera", zmaj Smaug iz "The Hobbita" kao i čitava plejada kreatura iz brojnih drugih filmova SF i horor žanra. No mislim da ste se i na ovaj način još jednom prisjetili svojih favorita, a pritom i zainteresirali za novu Godzillu.
