U ovoj tribalističkoj političkoj kulturi gotovo je nezamislivo da netko stane na ničiju zemlju, izloži se unakrsnoj vatri i poruči kako je "politika sraz vizija, a ne dobra i zla".
"Ne mogu prihvatiti da u ovoj zemlji mogu živjeti samo oni ili mi. Ne mogu prihvatiti da su hajdučija svi oni koji nisu za SDP. Ne mogu prihvatiti da nije domoljub onaj tko nije za HDZ. Ne mogu prihvatiti da su kriminalna zadruga svi oni koji nisu dio Kukuriku koalicije. Ne mogu prihvatiti da je ova vlast nenarodna".
Možda zvuči nevjerojatno, ali ove rečenice ispisao je ovoga tjedna zamjenik predsjednika HDZ-a, Drago Prgomet, u svom blogu u kojem je pozvao branitelje na prekid prosvjeda u Savskoj 66.
I što je najzanimljivije, jednako bi nevjerojatno zvučalo da je ovako nešto napisao i neki visokopozicionirani dužnosnik SDP-a.
Da prkosi tvrdnjama Zorana Milanovića o HDZ-u kao "kriminalnoj zadruzi" i "hajdučiji", kao što je Prgomet prkosio izjavama Tomislava Karamarka i drugih hadezeovaca o "nenarodnoj i nedomoljubnoj vlasti".
Plemenska kultura
U ovoj tribalističkoj političkoj kulturi gdje su članovi i birači dviju najvećih stranaka još podjeljeniji od svojih partijskih vođa, gotovo je nezamislivo da netko čvrsto stane na ničiju zemlju, izloži se unakrsnoj vatri, i poruči kako je "politika sraz suprotstavljenih vizija, a ne samoproglašenih dobra i zla".
Prije nego što bude izrešetan do neprepoznatljivosti.
"Danas su", napisao je Prgomet, "političke poruke temeljene na potpunom antagoniziranju, ponekad i mržnji političkih oponenata. Samo smo mi dobri, sve ostalo je zlo. Mi ili oni".
I upravo zato je nevjerojatno da se netko iz HDZ-a i SDP-a, pogotovo na poziciji zamjenika predsjednika, usudi usprotiviti toj podjeli.
Jer upravo na toj podjeli Milanović i Karamarko temelje vlastiti i opstanak svojih stranaka, na strahu od onog drugog baziraju planove o izbornoj pobjedi, njihov cijeli politički opus formiran je na konceptu isključivosti.
A biračko tijelo to je s oduševljenjem prihvatilo.
Eksponat u cirkusu
Drago Prgomet je zato postao iznimka ne samo za nekog visokorangiranog HDZ-ovca, nego i za nekog pandana u SDP-u. Postao je neka vrsta "čudnovatog kljunaša" na političkoj sceni.
Getoiziran i sveden na razinu iznimke, gotovo pa eksponata u cirkusu u koji se pretvara ova politička scena.
Prgomet je u svom blogu kritizirao branitelje u Savskoj 66, pozvao ih da prekinu prosvjed, da poštuju zakone i institucije ove zemlje i to se u medijskim reakcijama protumačilo kao ono najspornije u tom napisu.
Odmah se postavljaju pitanja što na to kaže Karamarko, hoće li biti sankcija za njegova zamjenika, jer ipak je nezamislivo da u HDZ-u netko tako nastupa.
S druge strane, ima i onih koji u njegovu istupu vide pokušaj HDZ-a da si ublaži imidž i udalji od prosvjednika u Savskoj, naročito nakon poziranja Đure Glogoškog i Josipa Klemma s Branimirom Glavašem u Osijeku.
Između krajnosti
Međutim, puno zanimljivije od braniteljske priče zvučalo je Prgometovo distanciranje od lijeve i desne isključivosti. Od politike "mi ili oni", koju je možda prvi uveo Tomislav Karamarko, ali ju je sada spremno prihvatio Zoran Milanović, bazirajući upravo na tome svoje planove o ostanku na vlasti i na čelu stranke.
Mnogi postavljaju pitanje kako bi HDZ izgledao da je Drago Prgomet postao šef stranke, kako bi s njime izgledala politička scena, bi li HDZ bio jači ili možda slabiji, međutim isto tako se može postaviti pitanje imaju li ljudi poput Prgometa uopće svoje mjesto na političkoj sceni.
Naime, dobar dio onih koji ga sada slave na ljevici, ne bi se baš rado odrekli Milanovićevih sintagmi o "hajdučiji i kriminalnoj zadruzi". Oni koji ga trpe na desnici, ne bi se ni pod razno odrekli Karamarkovih tvrdnji o "nenarodnoj vlasti".
I ne radi se ovdje čak o liderima dviju najvećih stranaka koji udaraju takt, kao ni u njihovim pobočnicima koji ih bezglavo slijede i imitiraju. Ovdje se radi i o njihovim biračima: jesu li spremni odreći se tribalističke podijeljenosti koja im daje smisao, volju i borbeni naboj, te okrenuti se umjerenjacima i srednjoputašima?
Koliko birača obiju stranaka bi pozitivno reagiralo na Prgometovu retoriku? Na odbacivanje "hajdučije" i "jugofila"? Ne u teoriji, ne u anketama, nego u praksi, na biralištu, onda kad se to broji i kad to ima neku težinu?
Karamarkova politika razdora i etiketiranja daje rezultat na izborima, njegova pozicija u stranci svakim je izbornim ciklusom sve čvršća, dok je Prgomet sveden na razinu bloga. Velikodušno daju da se izrazi i možda ga velikodušno zbog toga neće izbaciti iz stranke.
SDP na to želi odgovoriti istom mjerom, zaključujući kako se ne bori protiv Prgometa, nego protiv Karamarka.
Treći put
A Prgomet se u svemu tome počinje definirati kao predstavnik "trećeg puta". Nekoga tko ne pripada ni ovakvom HDZ-u, ni ovakvom SDP-u, a pitanje je uklapa li se u traženu sliku njihovih birača.
Kao što je došlo vrijeme da se postavi pitanje gdje je Prgometovo mjesto na političkoj sceni, kad će i hoće li uopće ikada dočekati svoju priliku.
Ako već, kako je napisao, "ne može prihvatiti" ovakvo stanje, onda je možda došlo vrijeme da se odluči za nešto prihvatljivije.
