Most je snizio kriterije, promijenio statut, izmislio argumente, proglasio političke funkcije samo kako bi na mjesto zamjenika direktora u Hrvatskim vodama postavio osobu od povjerenja i kuma Bože Petrova.
Kum Božo je pripremio teren, Hrvatske vode su snizile kriterije, Nikola Grmoja je formulirao argumente, da bi Mario Bukmir nakon silne medijske buke na koncu ipak odustao od ponuđene funkcije zamjenika direktora Hrvatskih voda.
I učinio ono što je najbolje za njega, za njegova kuma, za njegov Most, a slijedom okolnosti i za hrvatsko društvo.
Nažalost, s Bukmirovim odustajanjem nisu nestale i okolnosti koje su dovele do toga da stranka koja se u kampanji pompozno protivila imenovanjima "po babu, stričevima i političkoj podobnosti" sada u državno poduzeće postavlja osobu kojoj je Božo Petrov krsni kum.
Bukmir je poštedio sebe i Most veće sramote, ali sramota je svejedno ostala.
Nikola Grmoja jučer je cijeli dan ponavljao mantru: "Mario Bukmir ima sve kvalifikacije za to mjesto". Pitanje je samo koje: kumske, profesionalne, političke...?
Kumova veza
Prema onome što je jučer izašlo u javnosti, Mario Bukmir nije imao potrebne kvalifikacije za imenovanje na mjesto zamjenika direktora Hrvatskih voda - visoku stručnu spremu i pet godina iskustva na rukovodećim položajima - zbog čega je Upravno vijeće promijenilo Statut i spustilo kriterije.
Bi li se to radilo za osobu koja nije u kumskoj vezi s Božom Petrovom (ili nekim drugim političarom u vlasti)? Naravno da ne bi.
S druge strane, čak i ako se radi o najboljoj osobi za to mjesto, o vrhunskom stručnjaku koji bi preporodio Hrvatske vode, bi li on uopće došao u priliku da ga se imenuje za zamjenika direktora da mu Petrov i Grmoja nisu pajdaši iz Metkovića?
Naravno da ne bi.
U Hrvatskoj sigurno ima jednako, ako ne i bolje kvalificiranih ljudi za postavljanje u državne tvrtke od Bukmira, ali država od njih neće imati nikakve koristi ako oni kojim slučajem nemaju prijatelje na političkim funkcijama.
U HDZ-u, u SDP-u, a sada i u Mostu.
Gdje je natječaj?
"Ovim putem zahvaljujem Mostu što su prepoznali moju želju da učinim nešto za Hrvatske vode, resor koji jako dobro poznajem", poručio je Bukmir u svom priopćenju kojim je objavio da odustaje od imenovanja.
Nakon toga nameće se logičan zaključak: ako Bukmir zaista tako dobro poznaje taj resor, posve normalno bi bilo da se javi na natječaj gdje bi ga se izabralo kao najstručnijeg, a ne kao najpodobnijeg kandidata.
Ali, eto, mi smo jučer od Nikole Grmoje saznali da je mjesto zamjenika direktora Hrvatskih voda "politička funkcija". I da će Bukmir na toj funkciji obavljati dužnost političkog komesara.
"Ne radi se o zapošljavanju nego o političkoj funkciji', tumačio je jučer Grmoja. "Nismo zadovoljni radom Hrvatskih voda, smatramo da ima prostora za restrukturiranje i za obračun s koruptivnim radnjama".
Most se hvali da ostavlja Zorana Đurokovića kao direktora, što navodno pokazuje da im "nije važna stranačka pripadnost", a "radi kontrole" će postaviti čovjeka koji se dokazao u realnom sektoru i u području EU fondova.
"Bukmir je naš čovjek, čovjek od našeg povjerenja", veli Grmoja. "Statut je mijenjan jer želimo staviti tog čovjeka na tu poziciju".
Isti kao HDZ i SDP
Dakle, Bukmir je jedini stručnjak u kojeg Most ima povjerenja i bit će zadužen za borbu protiv korupcije. Stoji li to doista u opisu tog radnog mjesta?
I Most je spreman pregaziti proceduru, promijeniti dokumente, prilagoditi uvjete samo kako bi na to određeno mjesto postavio čovjeka "od povjerenja". Nisu li to radili HDZ i SDP, pa ih Most zbog toga žestoko kritizirao?
I kad smo već kod toga, zašto se naprosto ne uruče Mostu svi državni dokumenti, od Ustava pa sve do statuta državnih poduzeća, kako bi ih on prilagodio za svoje ljude od povjerenja na svim razinama?
Neka im se da država u ruke, jer oni su navodno jedini podobni njome upravljati. Zajedno sa svojim kumovima.
Time dolazimo do onog najšokantnijeg u cijeloj ovoj priči, do pitanja dokle idu politička imenovanja.
Partijska država
Kao da proteklih godina nije bilo dovoljno problematično što su se na direktorska mjesta u državnim tvrtkama postavljali ljudi po stranačkom ključu, već se sada to spušta do razine zamjenika direktora. A vjerojatno, da se ne zavaravamo, i do razine tajnica i vozača.
Što nas onda pretvara u partijsku državu. Ako smo to ikada prestali biti.
Sve funkcije su političke, sva radna mjesta su politička, sva su imenovanja podložna partijskim kvotama, sva mjesta ovise o političkoj podobnosti i nije moguće zamisliti niti jedan drugi oblik djelovanja unutar državnog aparata.
Sve to smo već imali. I prije trideset i prije deset i prije pet godina. Most nas je uvjeravao da će on sve to promijeniti.
Pa smo vidjeli na što se svodi ta promjena.
Na izmišljanje političkih funkcija, na spuštanje kriterija, na falsificiranje kvalifikacija...
"U javnom je interesu", poručio je jučer Mario Bukmir, "da Most nastavi raditi na promjenama koje su nužne za dobrobit Hrvatske i njenih građana".
