Neka njemačka fondacija dodijelila je Plenkoviću nagradu zbog iskrenosti, dosljednosti, humanosti, tolerancije. Predsjednik Vlade nagrađen je zbog svega onoga što Hrvatska pod njegovom vladavinom više zapravo nije.
Nema veze što država puca po šavovima, što se društvo raspada, gospodarstvo opet tone, što ministri bez vozačke gaze djecu, što raste nasilje i ruši se sloboda medija, što vlast upada u afere i skandale, što lažu i muljaju, što se policija šalje na novinare kojima se želi "smrt", što se spaljuju lutke Srba i nariče zbog zabrane Bleiburga, što u zemlji vladaju pesimizam, cinizam i apatija...
Bitno da je Andrej Plenković dobio nagradu.
Samo dan nakon što je izjavio da ministricu koja je tisuću dana vozila bez vozačke dozvole i pritom pogazila dijete koje je završilo u bolnici bez problema ostavlja u Vladi, jer misli da višestruko kršenje zakona nije vrijedno smjene, premijer Plenković dobio je nagradu Steiger, njemačke privatne inicijative iz Bochuma.
A nagradu je, pazite sad, dobio zbog iskrenosti, dosljednosti, humanosti, otvorenosti i tolerancije.
Zvuči kao nekakva parodija.
Doduše, možda i jest, ako se uzme u obzir činjenica da je istu nagradu dobio u turski predsjednik i silnik Recep Tayyip Erdogan, koji je pohapsio pola zemlje nakon nedavnog pokušaja puča.
Sušta suprotnost
Organizatori vjeruju kako je Plenković zaslužio nagradu i sve komplimente, premda mu zemlja sve više sliči na suštu suprotnost onim vrijednostima zbog koje je nagrađen.
Nagrađuje ga se zbog iskrenosti? Vjerojatno nisu pratili aferu Borg ili aferu s F16 avionima, a o aferi SMS još ćemo slušati.
Nagrađuje ga se zbog dosljednosti? Nakon što je povukao veleposlanika koji se zatekao na proslavi Dana Republike Srpske u Banja Luci, nije se odrekao šefa HDZ-a BiH Dragana Čovića koji je s njim bio u svečanoj loži.
Slavi ga se zbog tolerancije? Pa ne samo da je legitimirao ustaški pozdrav, već mu koalicijski partner Milorad Pupovac permanentno prijeti raskidom potpore zbog govora mržnje koji se generira i iz HDZ-a.
Politički silnik
Plenković se pretvara u političkog silnika koji je pokorio stranačku oporbu, disciplinirao koalicijske partnere, konsolidirao vlast na glasovima optuženika i prebjega, prešao preko milijunskih afera, opravdao ministricu koja krši zakon, a sad u Lici priprema koaliciju s HSP-ovcem koji službenu prepisku završava sa "Za dom spremni".
U njegovoj državi policija i tajne službe instrumentaliziraju se u političke svrhe, sudovi generiraju nepravdu i izazivaju gnjev, pravosuđe je pod paskom vladajućih, premijer (skoro) fizički nasrće na saborskog zastupnika, a ne bježi ni od niskih obračuna sa stranačkim protivnicima.
Hrvatska je zemlja u debelim problemima: gospodarskim, socijalnim, svjetonazorskim, političkim, demokratskim, demografskim... A premijer dobiva nagradu za sve ono što njegova zemlja nije.
Tko zna, možda je upravo to Plenkovićev adut: što je slika države ružnija i mračnija, njegov imidž je ljepši i svjetliji.
Što gori, on bolji
Što su gori ministri, on je uspješniji premijer. Što je osakaćenija politička scena, on je nadmoćniji. Što su mediji ugroženiji, on je u ophođenju s novinarima bahatiji. Što je više ljudi pod aferama i skandalima, prometnim nesrećama i mutnim poslovima, više njemu duguju zahvalnost i odanost. Što je više ustašluka, on je već antifašist.
Tolerancija, zbog koje je dobio nagradu, ne treba se odnositi na ministricu koja je pogazila dijete s nevažećom vozačkom dozvolom, pa onda još muljala o okolnostima te nesreće.
Niti je humanost ignoriranje mejlova zlostavljane supruge, a onda veselo rukovanje s njezinim suprugom, inače HDZ-ovim županom.
Niti se pod iskrenost može upisati svo ono brisanje tragova koji su vodili prema premijeru u aferama Borg i F16.
Plenković je jučer novinarima spustio da su "previše egzaltirani". Međutim, to bi se prije moglo prigovoriti onima koji su Plenkoviću dali tu famoznu nagradu.
Kao i samom Plenkoviću. On je sve više "egzaltiran" ili po definiciji, "obuzet abnormalno pojačanim osjećajem vlastite moći ili važnosti".
