Inspektori su zatvorili tridesetak lokala i restorana koji su navodno kršili zakone. I sve to u vrijeme kad je odluke o zatvaranjima lokala i restorana donosio krizni stožer koji je i sam radio protivno zakonu i Ustavu RH.
Nacionalni stožer za civilnu zaštitu zatvarao je lokale i restorane, ograničavao kretanje, zabranjivao prelazak iz općine u općinu i općenito ograničavao ustavna prava građana bez valjane pravne podloge.
Tek je prošlotjednim izmjenama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti Hrvatski sabor legalizirao rad stožera u zadnjih mjesec dana. I to samo kako bi se izbjegle stotine sudskih tužbi.
Ovoga vikenda, pak, inspektori su zatvorili tridesetak lokala i restorana koji navodno nisu poštivali minimalne tehničke uvjete za rad ili su kršili odluke o zabrani rada. Koje je donio isti onaj stožer koji nije imao zakonsku podlogu za donošenje odluka.
Naime, ministar zdravstva koji je po zakonu trebao donositi odluke u ime Kriznog stožera formalno nije ni bio njegov član.
Tako izgleda uvođenje reda u državi u kojoj nema reda.
Spašavaj se tko može
Krizni stožer mjesec dana kršio je ustavna prava građana i ograničavao poduzetničke slobode bez valjane pravne podloge. Jer, eto, bila je krizna situacija i spašavali su se ljudski životi.
Ali bila je izvanredna situacija i za brojne poduzetnike, naročito ugostitelje, koji su pokušavali pronaći način kako da nastave raditi, zarađivati, zadržavati radnike i stvarati neki prihod ovoj državi. Pa su ih inspektori brutalno kaznili.
Reda mora biti. Osim u tijelu koje uvodi red.
Vlada je naknadno promijenila zakon i tako legalizirala rad Nacionalnog stožera civilne zaštite u strahu od stotina tužbi zbog nezakonitog kršenja ljudskih i ustavnih prava. Dakle, nije to učinila zbog poštivanja vladavine prava, već zbog straha od milijunskih tužbi.
Ali istodobno, ta država trenira strogoću i sakati poduzetnike - inače osakaćene pandemijom koronavirusa - koji pune državni proračun iz kojeg se hrani država.
Zašto je ova odluka o zatvaranjima lokala izazvala takvu reakciju javnosti?
Država bezakonja
Upravo zbog svega ovoga: kako se može tjerati obične ljude da poštuju zakone u izvanrednoj situaciji, kad ih ne poštuje ni Vlada koja upravlja tom izvanrednom situacijom?
Ovo je država u kojoj se poduzetnici trgaju za opstanak u poplavi poreza, parafiskalnih nameta, sumanutih zakona, korupcije i kriminala. Ovo je odavno postala zemlja bezakonja, odnosno zemlja u kojoj se zakoni odnose na jedne, ali ne i na one druge. Gdje zakone često krše oni koji ih donose.
I gdje vladavina prava, da parafraziramo hrvatskog šefa diplomacije, "varira".
Pitajte samo neke ustavne suce.
Zato ove odluke izazivaju gnjev i frustraciju kod građana i u javnosti.
Mise i procesije
Recimo, neki svećenici nastavili su nekažnjeno održavati mise, inače zabranjene odlukama kriznog stožera, a krizni stožer dao je dozvolu za vjerska okupljanja od stotinu ljudi, iako za takve diskrecijske odluke nije imao pravnu podlogu.
Ne treba zaboraviti ni spomenuti Andriju Mikulića, HDZ-ovca uhljebljenog u Državnom inspektoratu, o čijim se zapošljavanjima njezinih suradnica (i supruge) naveliko pisalo i koji je jučer davao nesuvisla i dobrim dijelom netočna tumačenja zatvaranja lokala.
I dok neki poduzetnici nastoje preživjeti ovu kataklizmu - prirodnu, ali i državnu - građani se sve glasnije pitaju odakle ministrima ovako uredne frizure. Tko šiša ministre dok nitko ne smije šišati građane?
Nastava na daljinu
A bilo je i onih koji su se uhvatili tumačenja inspektora o "kršenju minimalnih tehničkih uvjeta" zbog kojih se zatvaralo lokale, pa podsjetili da nitko ne pita učitelje i profesore poštuju li minimalne tehničke uvjete održavanja nastave na daljinu. Ili drže predavanja na platformama koje su sklone hakiranjima.
A što je s uvjetima rada svih onih koji su prisilno morali početi raditi od kuće?
Javnost je odavno osjetljiva na takve nepravde, još više u ovakvim okolnostima gdje se poziva na solidarnost, a onda produbljuje jaz između povlaštenih i zakinutih.
Država koja je generator nezakonitosti i nepravde sada trenira strogoću na onima koji nastoje preživjeti ili koji su samo navikli poslovati na hrvatski način.
Kamo sreće da se u Hrvatskoj napokon uvede vladavina zakona. Samo, kako će to biti moguće kad sada država krši te iste zakone?
