Očekivalo bi se da predsjednik koji zatvara novinare i guši slobode prilikom posjeta zemlji članici EU sliči na slona u staklani. Ali eto, Erdogan posve se dobro uklopio u Kolindinu i Karamarkovu Hrvatsku
Ravnatelji dviju nacionalnih televizija, turske i hrvatske, potpisuju jučer sporazum o suradnji pod budnim okom predsjednika svojih država, Tayyipom Erdoganom i Kolindom Grabar Kitarović.
Prvi je postao zloglasan po tome što zatvara novinare i kažnjava kritičare, a druga je postala slavna po tome što je novinarima i nacionalnim manjinama nedavno poručila da paze što pričaju kako ne bi slučajno isprovocirali reakciju većine.
A sve to događa se upravo na dan kad je HRT svoje višetjedne čistke satiričara, urednika i nepoćudnih novinara nastavio otkazom novinaru Saši Kosanoviću zbog sudjelovanja u izradi filma "Dvor na Uni", a svoju opjevanu profesionalnost dokazao objavljivanjem lažne vijesti o smrti živog čovjeka.
Poruka je poslana: nacionalne televizije pod patronažom predsjednika svojih država slijede proklamirane smjernice državne politike.
Bila je to samo jedna, ali zato veoma slikovita vinjeta iz državničkog posjeta koji nije mogao doći u znakovitijem trenutku.
Optužnice protiv novinara
U Erdoganovoj Turskoj samo u zadnjih 18 mjeseci zbog ismijavanja, kritiziranja ili komentiranja lika i djela turskog predsjednika podignuto je gotovo 1900 optužnica. Novinari su bacani u zatvor. Predsjednik države nije priznavao odluke Ustavnog suda o oslobađanju zatvorenih novinara.
Krajem prošle godine uhićena su dva dječaka koja su skidali Erdoganove postere kako bi ih prodali u stari papir. Turska je uvela zakon o blasfemiji, a govori se i o klerikalizaciji Ustava.
I takav državnik dolazi u Hrvatsku u kojoj nova vladajuća garnitura nastoji progurati slične, ako već ne iste modele vladanja.
Možda još ne postoji zakon o blasfemiji, ali Tomislav Karamarko je već naglasio da se o Domovinskom ratu, braniteljima, Franji Tuđmanu i Gojku Šušku smije slobodno govoriti samo u vlastita četiri zida.
Zakonom se ne štiti lik i djelo predsjednika države, kako je to bilo u Tuđmanovo doba, ali predsjednica svejedno ne priznaje odluke državnih tijela o sukobu interesa.
Članovi vladajuće koalicije ugroženim manjinama poručuju da se isele iz države. Javna televizija je počišćena od urednika i novinara, a zloduh cenzure nezaustavljivo se širi medijskom scenom. Udara se na civilni sektor. Guši se satira.
A klerikalizacija probija bedeme sekularne države.
Zatiranje sloboda
I upravo u trenutku kad hrvatska vlast prima sve glasnije kritike stranih diplomata zbog udara na liberalno društvo, na slobodu govora i medija, u državnički posjet dolazi državnik koji je postao simbol zatiranja svih sloboda. Koji ne progoni samo novinare, već i višegodišnjom kaznom zatvora sankcionira sve one koji vrijeđaju šefa države.
Službeno, govorilo se o jačanju gospodarskih odnosa. Ali zapravo, dominirao je dojam kako je Erdogan došao podijeliti par savjeta novoizabranoj hrvatskoj vlasti koja je upravo svečanim dočekom takvog političara pokazala tko joj je pravi uzor.
Naravno, pored mađarskog Viktora Orbana.
Erdogan nije mogao u boljem trenutku posjetiti Zagreb.
Ne samo što se tajming poklopio s najavom Vlade o privatizaciji državnog portfelja i rasprodaji "obiteljskog srebra", u čemu Turska kao nova svjetska sila sigurno vidi svoj interes, već se posjet odvija u klimi nove "kulturne revolucije" pod državničkim patronatom Kolinde i Karamarka.
Slon u staklani
I dok bi se, u nekoj utopijskoj varijanti, očekivalo da političar poput Erdiogana u zemlji članici Europske unije, nekoj modernoj liberalnoj i sekularnoj državi, izgleda kao (neka se Tayyip ne naljuti) slon u staklani, on se zapravo posve dobro uklopio u gabarite nove hrvatske demokracije. Sjeo je kao as na desetku.
Izgledalo je kao da je došao svojoj kući. Gdje su ga njegovi domaćini dočekali raširenih ruku i iskoristili priliku da svojim građanima pošalju nimalo suptilnu poruku o tome koga smatraju svojim prijateljem i uzorom.
Ako netko to još nije shvatio.
No, da ne bi bilo sve obojano mračnim tonovima, Erdoganov posjet poklopio se s naglom odlukom šatoraša da poslije 555 dana kampiranja u Savskoj spakiraju svoj čador, demižonke, drva, zastavu Herceg-Bosne i bistu Franje Tuđmana i nastave sa svojim životima.
