PDV 17%, nema rizika od inflacije, a na tablici Svjetske banke koja ocjenjuje zemlje u lakoći pokretanja poslovanja oni su na 47 mjestu, a mi na 67 mjestu
PDV 17%, porez na dobit 9%, nema rizika od inflacije domaće valute jer im je Euro platežno sredstvo, na tablici Svjetske banke koja ocjenjuje zemlje u lakoći pokretanja poslovanja bolji su od nas za 20 mjesta. Oni su na 47 mjestu, a Hrvatska na 67 mjestu. Ako se pitate o kome se radi, nemojte razbijati glavu. Riječ je o Crnoj Gori.
Zašto sam to istaknuo ili se možda pitate odakle ti podaci?
Početkom ovog mjeseca sudjelovao sam u radu dvodnevnog Brown Foruma u organizaciji američkog veleposlanstva u Petrčanima pokraj Zadra. Tema, povezivanje investicijskih i venture capital fondova s poduzetnicima. Sudionici, predstavnici investicijskih i venture kapital fondova iz Amerike, uspješni poduzetnici iz regije, budući poduzetnici, konzultanti i predstavnici naših državnih institucija. Tijekom foruma održano je niz okruglih stolova na kojima su poduzetnici iz čitave regije iznosili primjere dobre poslovne prakse i uvjeta u kojima posluju. Iznenadile su me prezentacije poduzetnika iz Crne Gore i Makedonije koji su pokazali s kakvom lakoćom se uz podršku banaka, investicijskih fondova i državnih institucija može, u tim zemljama, uspjeti od start up kompanije do velikog izvoznika. Bio je užitak slušati prezentacije i razmišljanja tih ljudi kako su uspjeli koristeći sve beneficije koje su im dale državne i financijske institucije. Neke od uvjeta poslovanja spomenuo sam već u uvodu.
Naši poduzetnici su također iznijeli primjere uspjeha, no pri tome nisu spomenuli korištenje bilo kakvih pomoći od državnih institucija. Zašto nisu? O poduzetničkoj klimi ili "antiklimi" puno se piše pa mislim tako da nema smisla na to trošiti vrijeme.
Ono što su svi mogli naučiti na ovom skupu i što bih želio podijeliti s vama je rečenica koja mi se urezala u pamćenje, a ona glasi “Poduzetnici i državni dužnosnici, kad prezentirate projekte ulagačima nemojte pokušati mijenjati njihov DNK”. U DNK financijera je ugrađen gen rizika koji dopušta preuzimanje istog do određenih granica. Svaki ulagač ima svoj limit rizika koji morate uvažavati. Ako ga pređete - niste spremni za ulaganje. To je konstatacija i naputak predstavnika venture kapital fonda koji ima puno iskustava u raznim projektima.
Prema iskustvu i analizama predavača, osnovna greška koju rade poduzetnici, je činjenica da ne razumiju ulagača i ne vode računa o razlozima njegovog ulaganja u neki projekt. Pri prezentaciji projekata poduzetnik govori o svom proizvodu, kupcima, njihovim potrebama i eventualnoj zaradi, profitu, a nitko ne govori o rizicima ulaganja. Rizici su ostavljeni ulagaču da ih sam procijeni. Mislite li da on to želi, da on ima za to vremena? Ne, on za to jednostavno nema niti želje niti vremena. Kad ulagač pita o rizicima ne dobivaju odgovore, jer nisu izrađene tzv. ”Što ako?” analize.
Vi ste ti koji mu morate prikazati sve od dobrih do loših strana projekta jer sutra ste mogući poslovni partneri koji si moraju vjerovati. Poduzetnici i oni koji imaju projekte ne razumiju, kako je predavač rekao, genetski kod ulagača. A kod mu govori koje su granice rizika. I kako se onda osjeća ulagač kad mu niste dali cjelovitu informaciju o mogućem ulaganju?
Ulagači žele...
I tu se sada pojavljuje moja dilema. Prije mjesec dana je jedan od ministara u Vladi rekao da poduzetnici i ulagači moraju preuzeti rizike. Da li on i ostali državni dužnosnici, koji prozivaju naše poduzetnike i nameću im krivnju za nedostatak novih investicija, imaju svijest o genetskom kodu ulagača?
Da li su svjesni činjenice da poduzetnici imaju svoje granice preuzimanja rizika?
Da su do kraja slušali izlaganja sudionika foruma postali bi svjesni genetskog koda ili kako je predavač rekao poštovali bi DNK ulagača. Više bi razumjeli da ulagači dobro znaju da je naše tržište nestabilno, da su porezni i neporezni nameti među najvećima u Europi. Da je preraspodjelom poreznog nameta smanjena kupovna moć građana. Da se na građevne dozvole čeka godinama. Da se zakoni mijenjaju kao na traci itd..
Popis prepreka koje se pojavljuju mogao bi biti jako dugačak. A ulagači žele ulaganja sa što manje skrivenih rizika i prepreka. Žele jasnu i čistu situaciju. Da je prepoznat kod ulagača, o kojem je govorio predavač, danas bi možda imali BMW u Hrvatskoj, ulagača u LNG terminal na Krku, u naftovod, u devastirane hotele u državnom vlasništvu itd. Vrijeme je da se ozbiljno zamislimo i shvatimo zašto nema ulaganja!
O autoru
Željko Kovač je direktor i vlasnik Centra za poduzetništvo Zagreb i u svojoj dugoj karijeri savjetovanja i rada na podizanju i usavršavanju poduzetničkih projekata ima preko 200 uspješno pokrenutih tvrtki i poduzetničkih projekata. Centar za poduzetništvo Zagreb osnovan je 1989. godine i jedna je od vodećih hrvatskih tvrtki usmjerenih na pružanje savjetničkih usluga u organizaciji i provođenju poslovnih modela institucija i tvrtki, pripreme financiranja poslovnih pothvata te provođenje obrazovanja poduzetnika i djelatnika državnih institucija.
