Svaka nova vlada mete stare kadrove. U ministarstvima, agencijama, zavodima i svim dijelovima državnog aparata. Tamo gdje može odmah smjenjuje stare i imenuje nove šefove...
Svaka nova vlada mete stare kadrove. U ministarstvima, agencijama, zavodima, javnim poduzećima i svim dijelovima državnog aparata.
Tamo gdje može odmah smjenjuje stare i imenuje nove šefove, ponegdje postavlja vršitelje dužnosti, a drugdje fingira javne natječaje na kojima prolaze unaprijed odabrani. Radilo se to za vrijeme prošlostoljetne HDZ-ove vlasti, a imuni od toga nisu bili ni Račan, Sanader, Jadranka Kosor i, pogotovo, Milanović. I zašto se sada zbog toga snebivamo?
Kad bi svi postali nedodirljivi jer “javnost” viče da su dobri, uopće nam ne bi trebali izbori. Tko prvi zasjedne u fotelju (predsjedničku, premijersku, ministarsku...) i ima najviše bukača, doživotno je parkirao svoju stražnjicu. No izbori su pokazali drugačije - oni koji su sad najglasniji na njima nisu pobijedili.
I otuda mandat za čišćenje Timu, Tomi i Boži. Osim toga, taj trojac jednostavno ne može vjerovati da će za njih odgovorno i bez fige u džepu raditi oni koji su vjerno služili Zokiju i njegovoj veseloj družini. I zato na ta mjesta postavljaju svoje ljude.
Neke jer su im odani, druge da im vrate dugove, treće zato što vjeruju da su stručni i mogu nešto poboljšati. No tko uđe u to kolo mora biti svjestan da će iz njega izletjeti kad trenutačni pobjednici postanu izborni gubitnici. S tim su morali računati i oni koji su se ugnijezdili u fotelje tijekom Milanovića.
Nije mi jasno zašto je itko očekivao da će baš sada kod nas sposobnost pobijediti podobnost ili da će stručnost biti jača od bezuvjetne vjernosti vođi. Prestanimo napokon živjeti u iluzijama i skinimo ružičaste naočale s nosa. Jer nakon promjene vlasti opet ćemo gledati reprizu istog filma. Ono što danas rade plavi, sutra će raditi crveni. A treće boje, priznajmo, nema na vidiku.
