Kako je Plenković mogao reći da je HDZ 'ugledna stranka'?

Andrej Plenković odabrao je upravo aferu zamjenika predsjednika HDZ-a kako bi domaćoj i svjetskoj javnosti poslao ključnu poruku: "HDZ je ugledna stranka".

Stranka koja svoj ugled gradi s Milijanom Brkićem, koja ga gradi pod optužnicom za korištenje crnih fondova, s jednim predsjednikom kojemu se opet sudi za korupciju i ratno profiterstvo, drugim kojega su detronizirali zbog sukoba interesa (i Rusa) i aktualnim koji se još uvijek koprca sa svojim prijateljima u aferi Borg.

I koja Božidara Kalmetu stavlja za pomoćnika glavnog tajnika stranke. I koja je mjesecima, sve dok mediji nisu izvršili pritisak, u svojim redovima štitila obiteljskog nasilnika.

Mnogi se u tu stranku mogu ugledati.

Ali opet, što je Plenković drugo mogao reći? Nije valjda mogao priznati da se nalazi na čelu stranke koja je sve samo ne ugledna?Što bi takva spoznaja tek učinila njegovu brižnonjegovanu ugledu?

Politička i druga prostitucija

On je to naprosto jučer morao izjaviti, pa makar u trenutku dok se njegova zamjenika ispituje o prostitutkama, o vezama unutar DORH-a, izgubljenim spisima i probijanjima istraga. I to upravo na dan kad je N1 objavio nove dokumente o Agrokoru koji pokazuju da je grupa Borg, skupa s Plenkovićevim prijateljima, bila angažirana čak dva tjedna prije nego što se to ranije priznalo.

HDZ se, dakle, paralelno brani od dvije velike afere: od jedne koja ide od vrha Vlade i druge koja dolazi iz "duboke države" i doseže do drugog čovjeka HDZ-a i Hrvatskog sabora. Ali Plenković svejedno mrtav-hladan poručuje kako je HDZ "ugledna stranka".

"HDZ ima vodeći rejting prema svim relevantnim agencijama za ispitivanje raspoloženja javnosti i podrške birača", kaže premijer.

To bi valjda trebao biti dokaz ugleda. Da hadezeovo glasačko tijelo, tradicionalno neprobirljivo i bez kriterija, neselektivno podržava svoju stranku u trenutku kad se ona nalazi pod pritiskom izvana i u ratnom stanju iznutra. 

Ruku na srce, navikli su oni i na puno gore.

HDZ se stalno ispričavao

Navikli su na stranku koja se ispričavala zbog Franje Tuđmana i provodila detuđmanizaciju, pa se ispričavala zbog Ive Sanadera i vodila borbu protiv korupcije, pa se ispričavala zbog Tomislava Karamarka i vodila akciju deradikalizacije, a sada se koprca između Milijana Brkića i Andreja Plenkovića. 

Između kumova i borgovaca.

Ti sljedbenici nisu baš previše izbirljivi što se tiče famoznog ugleda. Pod egidom zločinačke organizacije uspjeli su vratiti HDZ na vlast, pa su svi kriteriji još odavno pali u vodu.

Kako se ono kaže, ugled se teško stječe, a lako gubi.

HDZ je taj svoj famozni ugled kojim se Plenković sada ponosi stjecao godinama, pa i desetljećima. Svoje afere i skandale, svoju politiku i način vladanja, korupciju i kriminal, ekstremizam i radikalizam, klijentelizam i nepotizam, optužnice i presude pretočio u svoj "ugled".

Kojega se nikako ne uspijeva - i ne želi - riješiti.

Ne trzaju na prljavštine

Zbog toga njegovi glasači ni ne trzaju više na sve prljavštine kojima nas zatrpava HDZ proteklih mjeseci, kao u partiji ping-ponga: jednom ide afera iz Vlade, pa s desnice, pa opet iz Vlade, pa s desnice, pa od Plenkija, pa od Brkića i tako naizmjenično i uvijek iznova.

Onda se promijene akteri, ali politika ostaje.

"Niti jedna niti druga priča", kazao je Plenković o aferi SMS i Brkićevu slučaju, "nemaju veze niti s politikom stranke niti s aktualnim vodstvom. Mislim da je sasvim jasno da ljudi vide da su to neke priče od prije i nemaju veze s politikom HDZ-a".

Postoji li više uopće politika HDZ-a koja ne vuče prema nekim aferama i optužnicama?

Pogotovo što se u posljednjim aferama spominju upravo glavni likovi iz aktualnog vodstva stranke, predsjednik i zamjenik predsjednika HDZ-a. 

Plenković je, dakle, mogao za HDZ reći svašta: da je najveća ili najjača stranka, najpopularnija ili najotpornija, svakako najizdržljivija. 

Ali nipošto da je "ugledna".

Jer to podrazumijeva sve ono što HDZ već jako dugo nije. Ako je ikada i bio. 

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.