Ekonomski programi oba bloka slični su kao jaje jajetu. Opet ćemo se pitati, kako smo mogli nasjesti? Tako će biti sve dok se ne podigne politička građanska kultura
Niste 15 dana bili u Hrvatskoj i pratili domaće medije. Nakon povratka vam je netko u ruke gurnuo programe dva najjača politička bloka od kojih će jedan sigurno voditi Hrvatsku sljedeće četiri godine.
Koliko bi svatko od nas mogao nakon čitanja neoznačenog ekonomskog dijela programa reći: ovo je HDZ-ov, a ovo SDP-ov? Čak i najzagriženiji članovi stranaka i profesori političke ekonomije vjerojatno bi ostali zbunjeni. Sve što navode u svojim programima bez problema bi se moglo naći i kod onih iz suprotnog tabora.
Neka rješenja, poput mirovina od 60 posto plaća, apsolutno su ista. Naznaka nekih nepopularnih poteza i nema iako se oba bloka kunu u reforme. Posljedica je to ideje da birači ne prihvaćaju ništa loše i da ih treba bombardirati samo pozitivom. Mazanje očiju prolazi i zato što nema neovisnih stručnih analiza kao u nekim zapadnim zemljama gdje ekonomski instituti lišeni svake obojenosti za građane naprave usporedbu programa i koje će posljedice imati za njihov život.
Hrvatski birač je sveden na to da glasa za simpatičnijeg, ljepšeg, manje bahatog, crvenog, plavog, zelenog, žutog... Umjesto da promiču političku kulturu konkretizacijom programa, strankama je puno lakše jahati na tom valu. Staviti u program lijepe želje i računati na emocije kroz međusobne optužbe i napade. Ta strategija dva bloka, nažalost, potpuno uspijeva.
Istisnuti su iz javnog života oni koji bi možda i nešto konkretno ponudili jer imaju male šanse da vode zemlju. Zato ćemo, kao i svaki put dosad, one ružne posljedice osjetiti u godinama nakon izbora.
Pa ćemo se opet pitati, kako smo mogli nasjesti? I tako će biti svaki put dok se ne podigne politička građanska kultura u Hrvatskoj.
