Vlada je svečano obilježila 0,3 posto gospodarskog rasta u lanjskom kvartalu, samo dan nakon što je Bruxelles upozorio da ne želi provoditi nužne ekonomske reforme.
Bila bi to doista sjajna vijest, kao što izlazak iz kome to obično i jest, kad je ne bi odmah slijedila i jedna loša.
Hrvatska je napokon, poslije 12 komatoznih kvartala, u zadnjem lanjskom tromjesečju ostvarila pozitivan rast BDP-a, pa makar od mizernih 0,3 posto. Bio je to mali treptaj oka, drhtaj prsta, kratki pisak na aparatu za održavanje života, ali dovoljan da se hrvatska javnost uzbudi, a vladajuća politika ohrabri.
"It's alive!", uzviknuo bi dr. Frankenstein.
U našoj verziji ta čast pripala je profesoru Grčiću.
Žure brzo
Bio bi to doista veličanstven događaj, gotovo tempiran za izbornu godinu, da samo dan ranije iz Bruxellesa nije stigla prijetnja uvođenjem strožeg nadzora Hrvatskoj zbog, kako se navodi, "prekomjerne makroekonomske neravnoteže".
A ministri brže-bolje poručili kako ubrzavaju s reformama.
"Znamo da trebamo ubrzati reforme te ćemo zajedno s premijerom i potpredsjednikom za gospodarstvo Brankom Grčićem brzo poduzeti određene korake", kazao je jučer ministar Boris Lalovac.
Koji će to koraci biti? "Pustimo da premijer i potpredsjednik odrade posao. Radi se o vrlo snažnim reformama, a bit će gotove kroz dva mjeseca".
Dva mjeseca? A što se radilo sve ove godine?
I snažne reforme? Stekli smo dojam da smo do grla u tim snažnim reformama, pa nas upravo zbog toga ovaj registrirani drhtaj hrvatskog ekonomskog leša može ohrabriti u uvjerenju kako se radi o početku oživljavanja, a ne tek o makinalnom trzaju uspavanog živca.
Iz Bruxellesa se, dakle, upozorava na prigušeni rast, odgođeno restrukturiranje tvrtki i tmurnu situaciju sa zaposlenošću, povećane rizike povezane sa slabom konkurentnošću, na veliki inozemni dug s rastućim javnim dugom te sa slabim upravljanjem javnim sektorom.
Osmrtnica, a ne terapija
Sve to više zvuči kao osmrtnica, a ne terapija za oživljavanje.
I tako, jedno pismo iz Bruxellesa poništilo je sav optimizam kojeg je Milanovićeva vlada gradila na oprostu dugova, smanjenju poreza na dohodak, zamrzavanju tečaja franka, a sada i na proplamsaju BDP-a. Trećem u šest godina.
Prethodna dva su brzo ugasnula.
Pa i Grčićevo ukazanje povodom jedne od doista rijetkih dobrih vijesti za ovu vladu, ne može kompenzirati upozorenje iz Europske komisije koja tvrdi da Vlada nije obavila zadatak, nije se primila ozbiljno svojih reformi, loše upravlja javnim sektorom i državnim tvrtkama, a sve to politički je - da ne kažemo i ekonomski - pogubnije od jednog pozitivnog statističkog tromjesečja na koncu godine.
Milanović je računao da će pred birače izaći s donekle rehabilitiranim ekonomskim pokazateljima, a tome služi i ovih 0,3 posto rasta BDP-a u jednom kvartalu, koji bi ih zajedno s oprostom dugova i povećanim plaćama trebali udobrovoljiti do te mjere da mu daju još jednu šansu.
Barem dok se Karamarko zabavlja križarskim ratovima, čekajući poštara s gospodarskim programom.
Ali to bi se moglo pokazati promašenom nadom.
Plutanje i muljanje
Ne samo zato što domaći ekonomisti ovaj izlazak iz kome tumače kao "plutanje po dnu rupe" (Ljubo Jurčić) ili "put u stagnaciju" (Davor Majetić), već i zato što Bruxelles potvrđuje ono što upozoravaju mnogi, da Vlada naprosto ne provodi reforme.
A kako ih misli ubrzati u iduća dva mjeseca, u terminima u kojima Vlada najavljuje parlamentarne izbore, nije baš jasno. Osim, naravno, ako Milanoviću nije bitno samo ostaviti dojam da nešto radi: i pred hrvatskim biračima i pred briselskim birokratima. Poručiti kako je Hrvatska proteklih 12 kvartala uzimala zalet.
Da bi sada uzletjela čak do 0,3 posto.
Uglavnom, ključno je preživjeti do izbora. A poslije toga još snažnije, snažnije nego ikad prije, najsnažnije u povijesti, obećati da će se krenuti u reforme.
A dotad možda Hrvatska svečano obilježi još jedan kvartalni trzaj umrtvljenog ekonomskog živca.
