Nekada davno Vladimir Šeks hvalio se da će vratiti demokraciju u Hrvatsku. Sada odlazi u mirovinu i iza sebe ostavlja demokratsku, pravosudnu i zakonsku ruševinu.
Bila je to davne 1997. godine kad se Vladimir Šeks pred grupom novinara, u njemu tako svojstvenom ležernom raspoloženju, hvalio da će "vratiti demokraciju u Hrvatsku".
Zvučao je kao da misli ozbiljno, možda je čak i vjerovao u to što govori, iako je vrlo moguće da nije znao o čemu priča, ali svejedno ga nitko tada nije ozbiljno shvaćao.
Predsjednik Franjo Tuđman tek je dobio svoje zadnje izbore i odveo hrvatsku demokraciju u još dublji mrak, a sam Vlado Šeks nije ničime davao do znanja da bi upravo on mogao biti taj koji bi se protiv toga borio.
Danas, dugih i trnovitih 18 godina kasnije, Vladimir Šeks odlazi u političku mirovinu kao zadnji HDZ-ov prvoborac.
Bijeg iz doline suza
Odlazi taman kad njegov stranački šef Tomislav Karamarko najavljuje da će po osvajanju vlasti provesti Hrvatsku " kroz dolinu suza" i izmješta se na mjesto savjetnika Kolinde Grabar Kitarović, predsjednice posvađane s Ustavom, zakonima, antifašizmom i polovicom hrvatskih građana.
U Hrvatskom saboru oprostio se kao politički velikan, uz selfieje, komplimente političke konkurencije i pompu za koju nismo sigurni je li trebala predstavljati olakšanje i likovanje ili se time doista odavala počast "sivoj eminenciji" HDZ-a.
Kao da se za nekadašnjim "jastrebom" HDZ-a ne vuku repovi ubojstva obitelji Zec, ratnih zločina u Osijeku, atentata na Josipa Reihl Kira, prijateljstva s Branimirom Glavašem i Tomislavom Merčepom. I kao da se ne radi o čovjeku koji je uvelike skrojio državu koja se raspada po šavovima.
Misli li danas Vladimir Šeks da je uspio vratiti demokraciju u Hrvatsku? Njegovo mišljenje još nismo čuli, pa nam ostaje samo da zaključujemo po onome što sami vidimo.
Istinabog, ne može se reći da Šeks nije pokušavao. Recimo, u prvoj polovici devedesetih nastojao je preko Hrvatskog sabora konkurirati Tuđmanovoj svemoći na Pantovčaku, zbog čega je pao u nemilost i završio na hlađenju kod Branimira Glavaša u Osijeku.
Odbacio Pašalića
Kad je Tuđman umro, uspaničeni hadezeovci proglasili su ga njegovim nasljednikom, a on je kao svoj prvi zadatak obavio neutraliziranje Ivića Pašalića. Za to mu nije trebao samo prijatelj Glavaš i njegovi "Borbaši", nego i uglađeni diplomat Ivo Sanader čiji su prvi premijerski potezi sugerirali da će se Hrvatska odmaknuti od radikalne desnice.
Za što je platila visoku cijenu.
Kao što se riješio Pašalića, Šeks se kasnije riješio i Sanadera, izbacivši ga iz HDZ-a i inicirajući time kazneni progon, ali nije se mogao (ili stigao) riješiti Tomislava Karamarka, nove potencijalne prijetnje hrvatskoj demokraciji.
Neuništivi Šeks u amanet nam je ostavio i Ivana Turudića, svog prijatelja kojeg je unatoč protivljenju Vesne Škare Ožbolt ipak postavio za predsjednika Županijskog suda, a koji se sada percipira kao nepatvorena sramota hrvatskog pravosuđa, po ustaljenoj tradiciji neuralgične točke hrvatske demokracije.
Godinama je upravo Šeks bio "siva eminencija" tog istog pravosuđa, kadrovirao, diktirao presude, inicirao ili usmjeravao procese, pa se upravo njemu može zahvaliti što se sudovi, suci i njihove presude još uvijek dočekuju sa skepsom i podsmijehom.
Majstor procedure
Isto tako, Šeks je godinama, pa i desetljećima, bio gospodar parlamentarne procedure, autor nedorečenih i nelogičnih zakona, majstor u pronalaženju rupa u zakonskim odredbama i vrhunski cinik koji je rijetko dolazio u napast da se drži zakona "k'o pijan plota".
Figurirao je kao "king maker", da bi sada pronašao novu kraljicu na Pantovčaku.
Predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović baš jučer Peđa Grbin je optužio da "stalno traži rupe u zakonu", a tko bi joj u tome najviše mogao pomoći nego stari Vlado Šeks, kao njezin volonterski savjetnik.
Tim novim angažmanom Šeks zatvara krug.
Hrvatska demokracija nije se njime baš previše pomogla. Ustav koji je sastavljao, zakoni koje je pisao, institucije kojima je iz sjene upravljao još uvijek predstavljaju izvor nesigurnosti, generator neizvjesnosti i trajno žarište svih problema.
A sada ga na Pantovčaku čeka nabrijana Kolinda. Ne zvuči obećavajuće...
