Grabar Kitarović i Milan Bandić pokazali su da ne moraju strahovati za buduće karijere. Tko radi, ne boji se gladi. Osim onih koji ne rade ono za što su izabrani.
"Poduzetnici, ribari, poljoprivrednici, oni koji žanju, miješaju beton, lijepe pločice, oni će pokrenuti Hrvatsku, izvesti nas iz krize, njima treba posvetiti svu pažnju, a onima koji drže isprazne govore iz ureda, poručujem da je to farizejstvo", poručila je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, nakon njezine jučerašnje ekshibicije za kormilom Jadrolinijina trajekta iz Splita za Supetar.
Ako nekome još nije bilo jasno što je točno pod time mislila, glasnogovornik Ureda predsjednika Luka Đurić je to sažeto objasnio: "Predsjednica ide tamo gdje su problemi i tamo gdje može pomoći".
Nažalost, nije objasnio kako to predsjednica može pomoći na terenu, a ne u uredu.
Tako što će lijepiti pločice i izvlačiti mreže? Tako što će upadati ministru u ured? Penjati se po kombajnu i kupovati na pazaru? Tako što će sudjelovati u predizbornoj kampanji HDZ-a?
Ili se naprosto cijela ta Kolindina avantura, to ispunjenje djevojačke maštarije u kojoj je Hrvatsku pretvorila u igralište, a poduzetnike, ribare, poljoprivrednike, keramičare, mornare, turiste u kulisu za svoj mandat, najlakše može svesti na poruku iz Jadrolinije kako predsjednica nije vozila trajekt, nego se "samo slikala"?
Bandićev šmrk
I Milan Bandić je odlučio pomoći. Nije bio zadovoljan kako perači ulica rade svoj posao, pa se sam primio šmrka, postrojio fotoreportere i novinare, pokazujući svima kako gradonačelnik upravlja milijunskim gradom.
"Ovo je moja podrška radnicima", kazao je Bandić. "Časno je raditi svaki posao. Ovo nije moj PR, svi znaju da ja znam raditi".
On se slikao sa šmrkom, Kolinda s brodskim kormilom.
Oni idu tamo gdje su problemi i pokušavaju ih riješiti.
No, jesu li ih birači zato birali? Da peru ulice i lijepe pločice?
Nema pomoći
Kitarović je shvatila da na predsjedničkoj funkciji ne može pomoći Hrvatskoj da postane "najprosperitetnija država na svijetu", shvatila je da ne može (ili naprosto ne želi) pomoći seljacima, ribarima, radnicima tako što će raditi na poboljšanju životnog standarda i podizanju gospodarskog rasta, pa se naprosto primila keramičarskih radova i ribarskih mreža.
I predizborne kampanje, naravno.
S druge strane, Milan Bandić je došao do zaključka da njegovi zaposlenici u gradu loše peru ulice. Ali umjesto da organizira kompletnu službu tako da bolje radi, on je odlučio poslužiti primjerom i primio se šmrka, kao prvi među peračima.
Umjesto da je podnio ostavku zbog lošeg rada gradskih službi i prebacio radnu knjižicu u Holding. Kad se već hvali da mu to dobro ide. Bolje od gradonačelničkog mandata.
Kolindin problem
S Kolindom, odnosno s njezinom funkcijom, postoji drugi problem. Ona, naime, nije izabrana da rješava probleme građana i seljaka. A čak i kad bi ih željela riješiti, ona nema ustavnih alata da to učini.
Ona nema mehanizme da prisili ministra da izađe u susret braći Markić, nema mehanizme da pomaže seljacima i radnicima, općinama i gradovima, poduzetnicima i keramičarima.
Pa joj stoga doista ne preostaje drugo nego da lijepi pločice i lovi ribu, jer je to ujedno i najefikasniji način da im pomogne kao predsjednica. Ako joj je već, kako veli njezin glasnogovornik, pomaganje na prvom mjestu.
Međutim, građani ne biraju predsjednika države da im pomaže na taj način, nego da osigurava ustavno funkcioniranje države i predstavlja je u svijetu, da vodi vanjsku politiku, imenuje diplomate i uglavnom, da grije stolicu na Pantovčaku.
Kraljica među podanicima
Kolinda je, međutim, svoj mandat svela na imitaciju suverena koji se spušta među narod da vidi što taj narod radi i kako živi, te da svima pokaže kako je i ona sama dio tog naroda.
Kao što se svela i na HDZ-ova predizbornog manekena. Živopisnijeg od one kartonske verzije na Pantovčaku.
Uglavnom, stvari su prilično jasne. Kao što nije posao predsjednice da pomaže ljudima po selima i gradovima lijepiti pločice i ubirati ljetinu, već raditi na tome da oni žive u normalnoj državi u kojoj će se taj njihov rad isplatiti, tako nije ni posao gradonačelnika ispirati ulice, već se pobrinuti da gradske službe efikasno rade i bez njegove intervencije.
Ali onda bi im propalo slikanje, zar ne?
Rasplinula bi se djevojačka maštarija. I upropastila predizborna kampanja.
No, ako ništa drugo, Kolinda i Bandić su barem pokazali da se ne moraju brinuti za svoje buduće karijere. Tko radi, ne boji se gladi.
