Kad ti izlazak pokvari bolja polovica (a svi smo to prošli)

Kad pukne arkada svi su sretni

Prije dva tjedna neplanirano sam završio u zagrebačkoj Areni. Ne u shopping centru već u dvorani. Te subote održavao se MMA spektakl i spletom okolnosti, bio sam uključen u cijelu priču u nekom organizatorskom dijelu pa sam i osobno bio dio ovog sportskog događaja i bilo m je prvi put da ovako nešto gledam uživo.

Sporadično sam pratio MMA kad sam vikendom navečer besciljno vrtio programe pa sam naletio i malo pogledao, a tu je i ona faza dok smo u ovoj disciplini zdušno podržavali našeg Mirka Filipovića

Moram priznati kako nisam veliki fan sporta ovakve vrste, a u to sam se i uvjerio nakon odgledanih desetak borbi s tribina uz dužno poštovanje prema svim borcima.

Brate mili – pa nije to umjetničko klizanje ni curling, a kamoli šah.

Večer je trajala dugo, negdje od osam navečer pa skoro do pola dvanaest i neki borci su zaista dobili dobrih batina.

Da se ne lažemo – oni se tuku, a svaki malo „bolji“ udarac izazivao je oduševljenje čitave dvorane, a na svaku puknutu arkadu, razbijen nos i malo krvi – publika je euforično aplaudirala.

Svaka čast svemu – i sportašima koji su u fantastičnoj kondiciji, predano rade i treniraju i imaju hrabrosti izaći u ring i publici koju ovakav sport privlači i koji to s oduševljenjem gledaju.

Poštujem izbor, ali kako bi se reklo „not my cup of tea“. Svi smo različiti i svatko od nas ima neke stvari koje voli više i koje voli manje.

Kud bi došli kad bi svi voljeli iste stvari – definitivno bi bilo predosadno. Monotono.

Zvižduci oduševljenja

U takvim trenutcima, kad sam negdje gdje moram biti, a nisam previše zainteresiran uvijek promatram ljude oko sebe. Ne onak' nepristojno da napadno buljim, ali gledam što se događa oko mene, kako se ljudi ponašaju...

Zvijezde večeri su osim boraca bile i hostese.

One koje nakon svake runde nose broj najavljujući iduću.

Čovječe, kad su cure izašle – u dvorani je nastala kakofonija zvižduka i urlika oduševljenja. Čak ni Bandića nisu toliko izviždali kad su ga kratko prikazali.

Neosporno je da su cure bile lijepe, zgodne, minimalno odjevene, sexy… Sve stoji, ali ne moraš se baš ponašat' k'o zadnji krkan. To mi je baš bilo onak' – jadno. Neumjesno.

Volim i ja vidjeti lijepu ženu. Lagao bih da nije tako. Na provokacije kako ne smijem gledati druge žene jer sam u braku uvijek kažem: „Ako sam na dijeti, to ne znači da ne mogu pogledati menu“.

Ne bih želio da ovo ispadne površno i kako gledam samo na fizički izgled.

Naravno da ne, ali kad u prolazu negdje vidim lijepu ženu, slučajnu prolaznicu koju vrlo vjerojatno više nikad u životu neću vidjeti prvo što vidim je fizički izled.

Pa pobogu, vizualni smo tipovi.

Ne mogu u prolazu, u tih sekundu/dvije vidjeti ljepotu njene duše, blagost karaktera, životne interese, osjetiti toplinu njezine aure. Ne stignem. Sorry.

Slažem se i oko toga kako je ljepota u očima promatrača, ali lijepa žena je lijepa žena – i bok. Nema tu puno diskusije. Uvjeren sam i u to kako je i kod suprotnog spola tako, žene vole vidjeti lijepog muškarca. Bile one na dijeti ili ne.

Pušiona u nusprostorijama

I dok su s jedne strane bile lijepe stvari, s druge strane bilo je i onih ne toliko lijepih.

Odlazak u WC bila je pušiona. Doslovno. U dvorani je pušenje zabranjeno, a siguran sam kako je i u WC-u zabranjeno pušenje, ali jedno tridesetak ljudi je odlučilo ignorirati taj detalj.

U WC-u je bila bomba. Dimna.

Natiskalo se mnoštvo u taj WC i puše k'o da im je zadnja. K'o da sutra ne postoji.

Na trenutak sam imao osjećaj da sam se vratio u srednju školu kad smo skrivećki pušili u WC-u. I nas je znalo biti tridesetak, ali na mnogo manje kvadrata. K'o sardine. Na dimljenju.

I sam sam pušač, ali gle – nismo u srednjoj - daj se iskontroliraj do završetka pa izađi van, zapali. Bit će ti veći gušt.

O pljuvanju da ne govorim i ako me od tih nekih stvari koje se mogu staviti pod nazivnik neprimjerenog ponašanja – onda je to pljuvanje. Pljuvanje, hračkanje mi je totalno out i ne mogu shvatiti potrebu za pljuvanjem.

Ljudi proizvode slinu iz brojnih biološko opravdanih razloga i nema potrebe izbacivati ju. Zadržite ju za sebe. U sebi.

I dalje mi je nejasno zašto neki imaju potrebu hračnuti u pisoar prije nego što se u njega popišaju.

Dok čekaš u red za slobodni pisoar imaš priliku vidjeti kako upravo to radi hrpa frajera i to mi je vrhunac odvratnog nusprostorijskog ponašanja.

Marina čeka svoju fotku

Djelomična drama odvijala se i na tribinama. Točno red ispod mene sjedio je jedan mladi par. Cura i dečko, dvadeset i koju godinu, pretpostavljam i relativno friško u vezi.

Njoj je bilo jako dosadno. Ne jako dosadno - bilo joj je strahovito dosadno i uopće nije imala problem to pokazati. Bez zadrške.

Osim što je zijevala čitavo vrijeme, oborila je i rekord u disciplini koliko puta u jednoj minuti se može izvaditi mobitel iz torbe, upisati lozinku 2580 i brzinom svjetlosti provjeriti instagram, facebook i snapchat. Usput odgovoriti na nekoliko poruka u whatsapp grupi.

Čovječe, žena je zaista bila brza. Brutalno brza.

Vadila je taj mobitel pa ga vraćala u torbu. Vadila pa vraćala. I tako nebrojeno puta.

Usput je stalno nešto ispitivala svog dečka, a on je na svako novo pitanje pizdio i odgovarao – „daj pusti me – gledam“.

I gledao je. Fakat je. I to s najvećim mogućim zanimanjem jer čovjek voli MMA. Kupio je kartu, sjeo na tribinu, uzeo pivo – i guštao, a ona je baš bila uporna.

Negdje nakon treće borbe inzistirala je na selfieu jer mora poslat fotku Marini.

Ne znam tko je Marina i zašto je baš njoj morala poslati fotku, ali ok.

Da je selfie napraviti lako – napravio bi ga svatko. Pogotovo ako imaš visoke standarde.

Jok – narihtavanje je trajalo i trajalo i napravila je barem dvadesetak fotki dok nije bila koliko toliko zadovoljna.

Nije joj bilo jasno da nije baš jednostavno napraviti zadovoljavajuću fotku u mračnoj dvorani, a kada je koristila blic – javio se problem crvenih očiju. I to ju je izbezumilo.

Sreća pa je imala neki alat za obradu fotografija pa se sva predala na obradu, a dečko je konačno u miru pogledao petu borbu. Baš mi je bilo drago zbog njega.

Divlji momci, geni kameni i pomirbeni seks

Svaki borac ima neku svoju pjesmu s kojom izlazi u ring, to je tak'.

Tradicija. Običaj.

Duran Duran i Wild boys – znate o čemu pričam. Cro Cop.

Prelomilo je u trenutku kad su dvoranom zaorili Thompsonovi Geni kameni.

Ona je na to podivljala, ali ne podivljala jer ju je ponijela pjesma, upravo suprotno – pjesma ju je iznervirala, a ona je zaurlala „gasite Thompsona“.

Niti su zaustavili Thompsona niti je bilo tko iz sektora B reagirao na ovaj njezin vapaj. Njezinog dečka je isto ponijelo, čak je ustao i pjevao, a ona je bila razočarana i ljuta.

Mogu razumjeti da nekome Thompson nije špica – nije ni meni, ali poštuj to da nekome je.

Ljutito je sjela i dopisivala se s nekim pune tri runde koliko je trajala borba. Dao bih se kladiti da je to bila Marina.

I nisu ostali do kraja jer njemu je prekipjelo, ustali su i otišli. Oboje s osmijehom.

Ona s veselim, on s kiselim.

Ja bih rekao da je ona njemu pokvarila izlazak. Je*i ga stari, nije išlo.

Ne znam što je s njima bilo dalje, ali za pretpostaviti je kako je on bio jako ljut jer nije mogao pogledati sve borbe do kraja.

Ona je bila sretna što su otišli na pola što je njega još samo dodatno razljutilo pa je krenula rasprava, međusobno optuživanje za loš izlazak, a vrlo vjerojatno i svađa.

On ju je vjerojatno ispitivao zašto je ona uopće išla, ona je odgovarala da je išla zbog njega i kako je mogla ići s frendicama van, ali nije htjela. Zbog njega.

On je na to uzvratio kako nije niti trebala ići ako nije htjela. Onda je ona krenula propitivati da li se on možda nje srami, jesu li mu frendovi bitniji od nje pa je on ustuknuo na tu rečenicu i rekao da nisu.

Onda je ona, zadovoljna odgovorom zapečatila cijelu priču nekom rečenicom tipa – „Da, ako razmišljamo u budućnosti, a ja nas u budućnosti vidim, moramo više ovakvih stvari raditi zajedno.“

Siroti on – nespreman još na tako ozbiljno planiranje budućnosti samo se povukao u sebe i zašutio. Ona planira – vidi budućnost – zajedničke stvari.

On, o živote robijo – ne vidi dalje od pomirbenog seksa kojeg je imao u planu, ali ni za to više nema interesa. Splasnuo je. Entuzijazam.

I ja sam se opekao s gospojom

Da, to su one situacije kad su oboje na gubitku jer realno - nitko od njih dvoje nije imao lijepu večer. Samo napetost, stres, svađa i vrlo vjerojatno bez seksa.

Bez veze.

I gospoja i ja smo se „opekli“ par puta. Prije svega kad je o koncertima riječ jer što se glazbe tiče, ukusi su nam obrnuto proporcionalni. Dijametralno suprotni. Jing-jang. Nadopunjujemo se zato na neke druge načine. U glazbi se još nismo našli.

Ja sam jednom zgodom s njom bio na Magazinu. Razdoblje kad im je hit bio Minus i plus.

Amer i Rus, korov i hibiskus – ha?!

O živote robijo.

Ja to ne mogu slušati.

Niti je ta glazba nešto što me veseli, a još manje stihovi. I nemam ništa protiv da netko to jako voli. Nije to jedini put da smo otišli zajedno na koncert. Bio sam jednom i na koncertu u Ciboni kad je Rozga imala svoj solo nastup.

Objektivno – Rozga je napravila spektakl. Sve je bilo na mjestu. Sound, light – ona prepuna energije, gosti… - i ono najbitnije – publika. Prepuna Cibona je pjevala od početka do kraja i koncert je bio fantastično dobar.

Subjektivno – čekao sam da što prije dođe kraj i nadao se kako će biti samo jedan bis.

Nije bio.

I gospoja je otišla nekoliko puta sa mnom na koncert. Gledali smo zajedno i Let 3 i Bareta.

Bila je oduševljena podjednako kao i ja Rozgom.

Da ne zaboravim potpuni fail kad smo otišli u Opatiju na Satriania, a ona je bila uvjerena kako idemo na Feliciana, a još se i sva zrihtala i bila baš sretna. I ja sam bio sretan što je ona sretna zbog Satriania.

Hm. Sve do trenutka dok na pozornicu nije izašao Feliciano nego Satrian.

Šok, tuga i nevjerica.

Nismo se dobro shvatili odnosno nismo dobro iskomunicirali kako bi rekli političari, ali okrenuli smo cijelu stvar na zafrkanciju i kad smo se vraćali iz Opatije, smijali smo se k'o blesavi. Nema potrebe pokvariti si večer. Vrlo lako je posvađati se oko nebitnih stvari, ali puno je veći uspjeh u takvim situacijama stvari okrenuti u vašu korist.

Provodite vrijeme zajedno. Uživajte. Nemojte si ga kvarit'. Možete ako ste kraćeg fitilja i ako patite od nedostatka tolerancije, ali ne morate.

Nemojte jedno drugo kvariti izlaske

Meni je kristalno bistro kako nismo svi isti. Svi smo drugačiji, imamo različite afinitete i ne veselimo se svi podjednako istim stvarima.

I u vezama je tako – dvije različite individue vrlo često zanimaju različite stvari.

I to je više pravilo nego iznimka. Naravno da će se vrlo često stvari poklopiti i pronaći ćete gomilu zajedničkih interesa, ali ne treba uvijek biti tvrdoglav i ne popuštati.

Bitno je poštivati razlike i uvažavati ih jer ako nema razumijevanja za te stvari – gotovo je nemoguće ići naprijed.

U bilo kom segmentu, a tako je i s vezom, životom…

Ako on voli MMA borbe, a tebe to apsolutno ne zanima – pusti ga neka ide. Nek' uživa.

Ti izađi s frendicama van, odvedi mlađeg brata ili sestru u kino. Pogledaj doma neki film, čitaj knjigu – gomila je stvari kojima si možeš ispuniti večer. I to uvažavanje i popuštanje mora biti obostrano jer inače nema smisla.

Uzalud sve ako samo jedna strana popušta, a druga i dalje tlači, tvrdoglavi i radi probleme.

Gospoja i smo se vrlo brzo, još na početku veze i nakon svega par zajedničkih koncerata dogovorili kako zajedno idemo samo na one za koje znamo da ćemo u njima podjednako guštati.

U protivnom, svatko na svoju stranu i svi sretni.

Ne trebamo jedno drugom pokvariti izlazak zato jer nama nešto nije napeto.

Ja i dalje na Bareta ili Dubiozu idem sam, s frendovima ili kćerkom, a ona je zadnji put Ninu u Lisinskom gledala s frendicom. Neku večer je s frendicom otišla u kino.

I to mi je potpuno ok jer zaista nema potrebe da uvijek idemo zajedno.

Nema potrebe.

Stvar funkcionira već punih devetnaest godina i po tom pitanju ne bih ništa mijenjao. Ponekad te slobodne večeri baš pašu i nužno je jedno drugome povremeno dati prostora. Trebate jedno drugom dati malo slobodnog vremena makar to bio i povremeni izlazak bez bolje polovice i za sve treba imati obostranog razumijevanja.

Hobiji, teretana, pilates, košarica s ekipom iz srednje, shopping s frendicom…štogod.

Odmakneš se malo od svega, žene, djece, obveza – isključiš se na tih par sati, napuniš baterije i vratiš se.

Uzmeš povremeno taj mali samostalni break koji dugoročno gledano za dobrobit veze puno više donosi nego odnosi. Nemoj si kvarit' situaciju ako ne trebaš, a ne trebaš. Izbor je na tebi.

Stoga - Take A Break.