Kolumne

Komentari 40

Kako je moguće da su svi krivi, a samo stranački kadar nevin?

Kako je moguće da su svi krivi, a samo stranački kadar nevin?

Nemoguće je zamisliti Hrvatsku bez Dalmacije. No, ovaj biser i esencija hrvatske kulture i identiteta godinama je tretiran kao zamjenski politički bastion jedne nekad državotvorne, a danas prijetvorne političke stranke

Da nije bilo HDZ-a, Dalmacija bi danas bila hrvatska Provansa. Ali HDZ-ovci ne bi bili u HDZ-u da im je jasno da su upravo oni i njihova stranka ozbiljna prijetnja ekonomskom razvoju Dalmacije. Nije ni čudo što odbijaju prihvatiti tu činjenicu. 

U proteklom smo se periodu mogli naslušati svakakvih priča, optužbi i prozivki iz Splita i okolice o traljavom i neodgovornom upravljanju zajedničkim institucijama, a da još uvijek nitko nije preuzeo odgovornost za slučajeve koji su unazadili Dalmaciju i cijelu Hrvatsku. Opskurna vijest o još jednom HDZ-ovom uhljebu Ivanu Škaričiću kao jednom u nizu lokalnih šerifa koji godinama potkradaju njima voljenu Hrvatsku nije nažalost više ni nekakva ekskluziva, nego standardna rubrika u većini hrvatskih medija. 
Kad god netko iz te vladajuće nomenklature nešto uprska, promptno se sazivaju press-konferencije i automatski počinje melodramatično zanovijetanje i trgovanje patetikom.

Umjesto da preuzmu odgovornost za svoje poteze, politički tajnik HDZ-a Ante Sanader i sad već bivši saborski zastupnik Ante Bačić pozvali su novinare u središnjicu HDZ-a Splitsko-dalmatinske županije kako bi po ne znam koji put veličali svoje napore u upravljanju krizom (i Dalmacijom) te započeli predizbornu kampanju napadom na političke protivnike. Odbijajući prihvatiti odgovornost za neodgovorno i nekompetentno upravljanje Domom za stare i nemoćne u Splitu, Ante Sanader je izjavio kako su „oni pobijedili sudove partije“ te da „partija neće biti da koja će suditi i donositi odluke o smjenjivanju i postavljanju“. Neće partija, ali hoće HDZ. U čemu je razlika, gospodine Sanader?

Ovdje primjećujem jednu opskurnu zanimljivost: kad god negdje zaškripi, HDZ se pokušava izvući na svoj najjači adut: borba protiv komunizma. Floskula Ante Sanadera kako im „sud partije neće suditi“ nije nešto novo. Identičnog „džokera“ je pokušala iskoristiti sad već hadezeovski pokojna premijerka Jadranka Kosor kada je u Saboru na pitanje jednog SDP-ovog zastupnika odgovorila da njoj „neće suditi sud partije“. Čini se da HDZ-ovci posjeduju nekakav interni priručnik za efikasan pokušaj izvlačenja iz skandala, u kojem je „neće nam suditi partija“ na već drugoj ili trećoj stranici. 

Za sve one koji ne znaju, Ivan Škaričić, po struci diplomirani arheolog i profesor povijesti (čitaj: stručnjak za starine), došao je stranačkim dekretom na mjesto ravnatelja Doma za stare i nemoćne u Splitu nakon što je na lokalnim izborima 2013. poražen od neovisnog kandidata Ivana Kovačića te nakon što je iskoristio za proračun štetnu povlasticu primanja pune plaće još šest mjeseci. Nije ni čudo što je trenutna situacija u hrvatskom društvu takva da relativno 10% mafijaša i protuha upravlja životima 60% teletabisa i slijepaca, što namjernih, što prirodnih, dok sve to promatra 30% normalnog stanovništva koje je potpuno nemoćno na bilo koji način promijeniti trenutno stanje, pa mu ostaju samo dvije opcije: šuti i trpi ili preko granice. 

No, da se opet vratim na Antu Sanadera: kako je moguće da su svi krivi, a stranački kadar bez iskustva i sposobnosti nevin? Zar nije porazno za Hrvatsku da svatko s bilo kakvom diplomom i stranačkom  (čitaj: partijskom) iskaznicom preglasnih domoljuba može preuzeti bilo koju rukovodeću funkciju, neovisno o tome što nikad nije radio u tom sektoru i što nema nikakvih saznanja kako obavljati posao na koji je stranački uhljebljen? Ravnatelj ovdje, zamjenik direktora tamo – više nije ni bitno. Najvažnije je dohvatiti spasonosni koeficijent koji osigurava desetak tisuća kuna redovite plaće iz zajedničke kase i nekakav rukovodeći položaj koji potrošenom stranačkom vojniku osigurava nekakav formalni autoritet. Jer stranački fikusi su uvjereni da su toliko bolji od drugih da oni više ne smiju raditi obične poslove. Škaričiću ne pada na pamet predavati po školama ili se baviti arheološkim iskopinama. On je navikao na mnogo viši standard, jer on – kao i svi ostali partijaši – takav standard i zaslužuje. Partija koja ih je uhljebila na radna mjesta za koja nipošto nisu kvalificirani, naravno, uopće nije kriva. 

Ali vrana vrani očiju ne vadi, kaže stara narodna. Postoji dobar razlog zašto Ante Sanader štiti politički nebitnog Ivana Škaričića te na taj način sramoti Split i Dalmaciju. Dok s jedne strane dobro upućeni izvori tvrde da Škaričić posjeduje kompromitirajuće informacije o političkom tajniku HDZ-a i nekolicini stranačkih kolega, s druge se strane predizborna kampanja ozbiljno zahuktava. Pored operativnog aspekta, u kojem je HDZ-u svaki čovjek na terenu važan, javno iznošenje stranačkog prljavog rublja i kostiju iz ormara bili bi velik predizborni udarac za HDZ. Činjenica da se jedan potkapacitirani uhljeb kao što je Ivan Škaričić, koji – usput rečeno - HDZ-u služi tek kao egzekutor ideja i odluka smišljenih u Središnjici, ne može tako lako smijeniti samo govori o koliko se sve to skupa srozalo. To je porazno čak i za ovakav HDZ.  Vodeća politička stranka još jednom pokazuje da joj stranački vojnici i njihovi prizemni interesi iznad interesa Republike Hrvatske. 

Čini se da HDZ-ova nomenklatura uništava sama: trula od vlastitih frakcijskih obračuna, prijevara, laži i podmetanja te zastrašena činjenicom da se njezino glasačko tijelo sastoji od milijunske mase svjedoka HDZ-ovih zločina protiv naroda i države.