Kako je, unatoč embargu, Lampard preporodio Chelsea

Ekipu su napustili trener i najbolji igrač, budućnost je sa sobom nosila mnoga pitanja, danas se stvari čine puno boljima, a izgleda da ih jedno poznato lice vodi pravim putem.

Neracionalno upravljanje mladim igračima rezultiralo zabranom

Iako je klub ranije imao sličnih slučajeva „na rubu zakona“, FIFA je ovaj put bila nemilosrdna i odredila je da su „Plavci“ u 29 slučajeva prekršili pravila u transferima maloljetnih igrača. Chelsea je poznat po svojoj specifičnoj politici kupovine, razvoja i dalje distribucije mladih igrača. Velikim ulaganjima u skautske službe, infrastrukturu i suradnju s određenim klubovima u kojima će se mladi igrači afirmirati, Chelsea je stvorio ogroman „bazen“ mladih talentiranih igrača koji je na kraju postao nepregledan. Klub praktički nije imao gdje sa silnim talentiranim, ali ne afirmiranim igračima, pa su mnogi završavali na dugogodišnjim posudbama ili su prodavani. Imamo primjer našeg Marija Pašalića koji je i dalje Chelseajev igrač, ali je posljednjih pet godina proveo po posudbama u Španjolskoj, Francuskoj, Rusiji, Italiji, no čini se da je u Atalanti napokon našao svoje „mjesto pod suncem“ i postoji velika mogućnost da klub iz Bergama na kraju sezone otkupi njegov ugovor. Chelsea je po sezoni imao preko 40 posuđenih igrača, no kao klub koji svake sezone ima velike ambicije nije imao ono što je tim mladim igračima najviše potrebno – vrijeme. „Vrijeme je novac“, a klubu poput Chelsea koji ima pritisak osvajanja trofeja i veliku platežnu moć jednostavnije je bilo potražiti instant kvalitetu na tržištu, nego se kockati sa čekanjem svojih mladića. Tako je ta strategija „pojela“ mnoge mlade talentirane igrače. Seljakanje po posudbama, česta promjena sredine, trenera, strani jezik i drugačiji način života uvelike je otežao njihov napredak. Naravno, postoji broj igrača koji su se na kraju uspjeli probiti i dokazati kao igrači, ali većina njih je to uradila van Stamford Bridgea. Zanemarivanje mladih igrača vratilo im se poput bumeranga u obliku transfer zabrane, a možda još više boli činjenica da su u svojim rukama imali Kevina De Bruynea i Mohameda Salaha. Dva igrača koja su nositelji igre ekipa koje se zadnjih par godina bore za naslove u Engleskoj i Europi, ekipa od kojih je Chelsea trenutno daleko.

Frank Lampard i svježa krv

Gledajući eru Romana Abramoviča, nije tajna da su treneri „potrošna roba“ na Stamford Bridgeu, što je još jedna stvar koja nije išla u prilog mladim igračima. Maurizio Sarri bio je još jedan u nizu. Iako se na momente činilo da njegova filozofija može proći u Engleskoj, „Sarriball“ osim što je podijelio navijače, podijelio je i svlačionicu. Usprkos osvajanju Europske lige, Sarri je napustio klupu Chelsea, Stamford Bridge jednostavno nije bio mjesto za njega. Klub je napustio i Eden Hazard, njihov daleko najbolji igrač u prošloj sezoni i dugogodišnji nositelj igre preselio se na Santiago Bernabeu. Tako je Chelsea ostao bez trenera, najboljeg igrača i s transfer zabranom koja im je onemogućila da pronađu zamjenu na tržištu. Pod tim okolnostima nije bilo jednostavno postaviti ciljeve i očekivanja za novu sezonu, niti odabrati čovjeka koji će prihvatiti raditi u takvim uvjetima, pa i riskirati brzi otkaz i napredak u karijeri.

Odabir je pao na Franka Lamparda. Kada to ime preračunamo u brojke, dobijemo 429 nastupa u dresu Chelsea, 147 golova, tri naslova prvaka Engleske, četiri FA kupa, jednu titulu Europske lige i jednu Ligu Prvaka. Govorimo o jednom od najboljih igrača u povijesti kluba, čovjeku koji je legenda engleskog i svjetskog nogometa. Iako zbog svoje ostavštine kao igrač ima veliko poštovanje otočkih medija, mnogi su na njegovo postavljanje na klupu Chelsea gledali sa sumnjom. Ponajviše zbog toga jer je dosada kao trener proveo samo jednu godinu u Derby Countyju gdje je ostvario solidan rezultat i samo ga je jedna utakmica dijelila od plasiranja u Premier ligu.

No, njegovo imenovanje se ispostavilo kao pun pogodak. Chelsea trenutno dijeli drugo mjesto s Leicesterom, u Ligi Prvaka su u dobroj poziciji da prođu grupu, sve to igrajući atraktivan nogomet i oslanjajući se na igrače iz svoje akademije. Na iste one koje su godinama zapostavljali, na njihova mjesta dovodili i preplaćivali skupocjena pojačanja, stavljali u drugi plan, slali ih po posudbama diljem Europe... Za razliku od Sarria i njegovog složenog „Sarriballa“, Lampardov Chelsea igra direktan, napadački nogomet, uz visoki energični presing. Bitan igrač za presing je možda i vođa ove mlade Lampardove skupine, Mason Mount. Mount je već prije dvije godine u Vitesseu pokazivao o kakvom se igraču radi, Lampard ga je prošle sezone doveo u Derby na posudbu gdje se pokazao kao jedan od najboljih veznjaka u Championshipu. Mount se ističe kao budući vođa ove ekipe, a čini se da Lampard u njemu vidi mlađu verziju sebe. Mladi engleski reprezentativac igra na poziciji ofenzivnog veznjaka, nešto između „desetke“ i „osmice“ u Lampardovoj 4-2-3-1 ili 4-3-3 formaciji. Dok su Jorginho i Kovačić više zaduženi za organizaciju napada i iznošenje lopte od obrane, Mount je igrač koji se kreće između linija i pokušava napasti prostor koji se otvara izvlačenjem centralnog napadača prema sredini. Baš je ta konekcija između njega i Tammyja Abrahama bila krucijalna za Chelsea ove sezone. Kao i Mount, Abraham je dijete Chelsea, završio je njihovu akademiju, ali je svoju sreću kao i mnogi drugi morao tražiti po posudbama. Danas je Tammy Abraham s 10 postignutih golova drugi strijelac Premier lige, prema mnogim navijačima nasljednik Didiera Drogbe i netko tko će prekinuti dugogodišnje prokletstvo broja 9 na Stamford Bridgeu.

Još jedan mladić kojeg je Lampard prošle sezone uzeo na posudbu u Derby, a ove sezone ga promovirao u prvi tim Chelsea je Fikayo Tomori. Tomori je prototip modernog stopera, netko tko istovremeno sudjeluje u izgradnji napada i ima izvrsne fizičke predispozicije za braniča.

Početni sastav koji je Lampard prošli vikend izveo protiv Crystal Palacea s prosjekom od 24 godine i 88 dana najmlađi je u povijesti Premier lige. Osim Mounta, Abrahama i Tomoria, novi debi u Premier ligi ostvario je Reece James (19). James je akademac koji je zamijenio Azpilicuetu na desnom beku, a publici na Stamford Bridgeu se predstavio par dana ranije onim pogotkom za 4-4 protiv Ajaxa.

Osim što očigledno zna raditi s mladim igračima, Lampard je uspio izvući najbolje od onih koji su već bili otpisani. Mateo Kovačić konačno daje „znakove života“ i trenutno pruža najbolje partije otkad je u plavom dresu. Sarri je preferirao Jorginha usamljenog u sredini, dok Lampard igra s dva pivota od kojih je drugi naš Mateo. Možemo reći da su time profitirala obojica, na utakmici protiv Burnleya međusobno su izmijenili 50 dodavanja što je najviše od svih parova veznjaka ove sezone u Premier ligi. „Sarriball“ je Kovačića limitirao na ona kratka, pasivna dodavanja, recikliranje posjeda i premalo progresivnih rješenja. Lampard ga je oslobodio, njegov direktan pristup omogućio je Kovačiću da radi ono što najbolje zna – otvara polu kontre i kontre te prenosi loptu na protivničku polovicu. Ovo je odlična vijest za izbornika Dalića i našu reprezentaciju koja će se uskoro suočiti s odlaskom nositelja igre, pa je bitno da možemo računati i na Kovačića na tom dijelu terena.

Trenutno najveći nedostatak u igri „Plavaca“ je igra u fazi obrane, tj. vrlo teško uspijevaju završiti utakmicu bez primljenog gola. Jedan od razloga je taj što Lampard i dalje traži idealnu zadnju četvorku, dok je gledajući samu igru jedan od očitih razloga presing koji često nije kompaktan. Zbog situacija u kojima zadnja linija ne prati presing ostatka ekipe, u slučaju ispadanja prvog vala presinga na sredini ostaju prevelike „rupe“. To je posebno izraženo zbog izostanka Kantea koji je u zaustavljanju tih situacija vjerojatno najbolji igrač na svijetu. Osim ozljede Kantea, Lampard se od početka sezone muči s ozljedama Rudigera, Christensena, Barkleya. Ne smijemo zaboraviti ni Loftusa Cheeka koji se još oporavlja od ozljede ahilove tetive, energični box-to-box bio je jedan od najboljih igrača u pohodu na Europsku ligu, jedan od onih koji će svojim povratkom sigurno konkurirati za prvih 11. Još jedan Chelseajev talentirani akademac Callum Hudson-Odoi ušao je u sezonu nakon teške ozljede, pa bi njegov napadački potencijal na krilu bi trebali tek vidjeti. Kada mu se oporave svi igrači, Lampard će imati „slatke muke“, morati će napravit selekciju i pronaći najboljih 11.

Transfer zabrana kao blagoslov

Da nije došlo do transfer zabrane, teško da bi Lampard sjeo na klupu i igrači poput Mounta, Abrahama, Tomoria i ostalih ne bi sigurno dobili ovakvu priliku. Dapače, vjerojatno bi nastavili svoje lutanje po posudbama, dok bi njihova mjesta popunjavala skupocjena pojačanja. Englezi bi rekli da je transfer ban za Chelsea bio „blessing in disguise“.

Ovaj Chelsea je daleko od gotovog proizvoda, Lampard ih trenutno vodi pravim putem, no vrijeme će pokazati postoji li u klubu napokon neki dugogodišnji plan i strategija. Chelsea nakon dugo godina igra „zabavan“ nogomet, njihove utakmice završavaju s golovima na obje strane terena, pa su i onoj neutralnoj publici „Plavci“ postali zanimljiva ekipa. Njihovi rezultati bi do kraja sezone trebali oscilirati, baš kao i igra ovih mladih igrača. No, rezultat nije nešto što će im biti previše bitno u ovoj sezoni. Bitno je da na pravi način afirmiraju svoje igrače, pruže im priliku da igrački odrastu i kada im istekne zabrana da se pojačaju na pravim pozicijama. Lampard je čovjek koji je uz klub i publiku vezan onom najjačom vezom – emocionalnom. Stoga, čak i ako u jednom trenutku krene loše njegov kredit će biti puno veći nego kod prijašnjih menadžera. Dobra igra, pobjede i golovi su hrana za publiku na Stamford Bridgeu, no ove sezone imaju ono što nisu imali nikada i nešto što daje poseban osjećaj zadovoljstva i pripadnosti. Svog čovjeka na klupi i svoje igrače. Frankie Lampard se kladio na mladost, išao je „all-in“ i na dobrom je putu da dobije.