Kako smo svečano i sasvim slučajno obilježili 10. travnja

Toga dana sve se dogodilo slučajno. Ili se uopće nije dogodilo.

Na televiziji su voditelji slučajno pročitali poruku s Facebooka na kojem je neki "dovitljivac" Anđelko poželio Hrvaticama i Hrvatima sretan 10. travanj.

Na predizbornom skupu HDZ-a čovjek s liste za Europski parlament slučajno je, sa šalom HDZ-a oko vrata, spomenuo kako je "današnji dan, 10. travnja, povijesni dan". I onda objasnio da nije mislio na ono zbog čega je dobio buran pljesak.

A tog dana s prozora kuće tajnika zadarskog HDZ-a Željka Šoše zavijorila se hrvatska zastava. "Nema govora o slavljenju 10. travnja", kaže on. "Uostalom, u svakom demokratskom društvu je dopušteno na svoju kuću izvjesiti službenu državnu zastavu. Imamo mi svoj Dan državnosti i tada je na mojoj kući državna zastava".

Eto, slavio se 10. travnja, dan kad je osnovana Nezavisna Država Hrvatska, a da to nismo ni skužili.

Nisu to navodno shvatili ni u splitskom Gradskom vijeću, kad su baš 10. travnja jednoglasno donijeli odluku da se postavi spomen-obilježje IX bojni HOS-a koja je osnovana 10. travnja, koja se svakog 10. travnja svečano postrojava na Lovrincu i nosi ime ustaškog bojovnika Rafaela viteza Bobana.

Jednoglasno znači da je ruku za podizanje spomenika bojni koja veliča NDH digao i vijećnik SDP-a. Sasvim slučajno, naravno.

Ništa od svega toga nikome nije bilo sporno.

S televizije su poručili kako se "nije dogodilo ništa dramatično", već se samo u emisiju "provukao jedan neprimjeren komentar gledatelja". "Smatramo da ova konkretna situacija ni po čemu ne zaslužuje dodatnu pažnju, da ne promiče niti odražava nikakav neprimjeren ili neprihvatljiv stav emisije, redakcije te da se u konkretnom slučaju radi o konstruiranju afere", objasnili su povodom čestitke za 10. travnja.

Mora se priznati da u tome ima određene logike: ako se u TV kalendaru veliča Jure Francetić, onda se valjda može čestitati i dan osnutka države koju je Jure branio. A njegov suborac Boban preko IX. bojne HOS-a branio ovu drugu nezavisnu Hrvatsku.

Ni na skupu HDZ-a navodno se ništa strašno nije dogodilo. Milivoj Špika, kandidat umirovljeničke stranke koja s HDZ-om izlazi na europske izbore, kaže da je pod tim "povijesnim" 10. travnjem mislio na činjenicu da je u "Zagrebu prvi puta održan predizborni skup za Europski parlament". Što je toliko oduševilo prisutne da se dvoranom prolomio buran pljesak.

"Nije mi bilo ni u primisli da bi mi pljeskali jer sam spomenuo 10. travnja", kaže Špika. Ali jesu. To je znala publika, kao što su to znali i HDZ-ovi čelnici na Velesajmu.

Nositeljica liste Dubravka Šuica u svom govoru ogradila se od 10. travnja i rekla da je za nju "to samo jedan običan dan, jedna obična srijeda". Da bi glasnogovornica stranke Silvana Oruč Ivoš okrenula pilu naopako i novinarima rekla kako je Špika "govorio o povijesnom danu jer je mislio na velik broj ljudi koji se okupio na skupu".

I kad je slučajnost dosegla vrhunac, Tomislav Karamarko nas je vratio u stvarnost: spomenuo je da televizija u 22 sata prikazuje Sutjesku. "A nas napadaju zbog Vile Velebita".

Uglavnom, svi znaju sve, a nitko zapravo ne zna ništa.

Kao što je zadarski HDZ-ovac Željko Šoša izjavio da ne zna tko je tog 10. travnja objesio hrvatsku zastavu na prozor. Čini mu se da to učinio njegov sin, kaže da njegova obitelj to uvijek radi, ali zapravo samo na blagdane i praznike, i konačno, "kome uopće smeta hrvatska zastava".

Teško se sjetiti kad je Hrvatska zadnji puta tako svečano i radno proslavila taj 10. travanj. Taj "povijesni dan" kao i svaki drugi, dan kad se slavio ulazak u Europu, dan kad se na televiziji slavio rođendan Slavoljuba Penkale, Vesne Parun, Antona Martija...

Dan kad se slučajno "svim Hrvatima i Hrvaticama čestitao sretan i veseo 10. travnja" i dan kad se namjerno dodjeljivala počast onima koji slave 10. travnja.

Toga 10. travnja svaka slučajnost bila je namjerna.