Karamarko i Petrov danas su otvoreno priznali da nisu sposobni voditi državu, te da stranke zapravo od danas više nisu potrebne. Neka posao preuzmu tehnokrati.
HDZ nije pisao svoj gospodarski program, a danas je priznao da nema ni ljude koji bi taj program provodili po dolasku na vlast.
Čemu onda taj HDZ uopće služi?
I zašto je netko uopće glasao za HDZ?
To se vrijedi zapitati nakon odluke Tomislava Karamarka da s Božom Petrovom predsjednici Republike predloži menadžera Tihomira Oreškovića kao novog mandatara.
"Moramo naći program", kazao je Karamarko, "dobili smo iskusnog čovjeka za mandatara koji ima puno takvih sličnih poslova iza sebe. Odlučivat ćemo zajedno na pravi način i dati prednost struci".
Dobro je, dodaje šef HDZ-a, da mandatar dolazi iz gospodarstva. "Izabran je zbog iskustva i znanja i molimo boga da svi uspijemo", reče Karamarko.
Kojeg iskustva i kojeg znanja? Koje reference gospodin Orešković ima za vođenje hrvatske Vlade? I općenito za sudjelovanje u politici?
Kojih to "puno sličnih poslova" Orešković ima iza sebe?
Premijer na javnom natječaju
Naime, vođenje korporacija nije isto kao vođenje Vlade. Država nije korporacija, a predsjednik Vlade nije direktor. Orešković nikada nije bio u politici, na izborima, u tijelima vlasti. Sada nije čak ni u Hrvatskoj.
O kakvim to onda "sličnim poslovima" Karamarko govori?
Zar će Tihomir Orešković biti prinudni upravitelj Hrvatske?
Postavljanjem poznatog i iskusnog menadžera na čelo Vlade, čovjeka neosporno sposobnog i kvalificiranog za vođenje tvrtke i korporacije - ali ne i hrvatske Vlade - Karamarko je otvoreno priznao da najveća stranka u Hrvatskoj naprosto nema ljude za obavljanje tog posla.
Ako HDZ mora posegnuti skroz do Amsterdama da bi privolio menadžera da stane na čelo Vlade, kako bi provodio program kojeg su pisali Nijemci u Münchenu, onda se postavlja pitanje što je HDZ uopće nudio na izborima.
Osim možda "reforme" Milijana Brkića: "Vratit ćemo dostojanstvo i poštovanje hrvatskim braniteljima, hrvatskim obiteljima, našoj Crkvi i našim tradicionalnim vrijednostima".
Nemaju ljude
Puno se ovih godina govorilo o tome da bi stručne ljude, menadžere i poduzetnike trebalo postavljati na čelo državnih i javnih poduzeća i tvrtki, dok bi političari i članovi stranaka koji dobiju mandat na izborima sastavljali i vodili Vladu.
Za to imaju politički legitimitet i za to snose političku odgovornost.
Sada vidimo da članovi HDZ-a (o Mostu da i ne govorimo) nemaju kvalificirane ljude čak ni za vođenje Vlade.
I tako smo se našli u paradoksalnoj situaciji.
Još do prije nekoliko dana činilo se da je Zoran Milanović jedini od svih kandidata zbilja htio biti premijer. Karamarka je na to trebalo nagovarati (kako sada glupo zvuče izjave Željka Reinera, "Jamčim vam da će Karamarko biti mandatar"), dok je Petrov od premijerske funkcije pobjegao na dan kad je trebao dobiti mandat na Pantovčaku.
U međuvremenu je čak i Milanović odustao od premijerske funkcije.
Da bismo sada na čelu Vlade dobili čovjeka koji uopće nije išao na izbore.
Pa zbog čega su onda svi ostali išli na izbore? I za koga su građani uopće glasali?
Nisu sposobni voditi državu
Karamarko i Petrov danas su otvoreno priznali da političke stranke nisu sposobne voditi državu, da su uvijek bile problem i prepreka ekonomskog napretku te da one zapravo od danas više nisu potrebne. Neka posao preuzmu tehnokrati.
A stranke neka odgajaju uhljebe.
Rečeno je da bi Tihomir Orešković trebao imati odriješene ruke da formira "svoj stručni tim". Što to znači? Da će imenovati cijelu Vladu po svom ukusu? Od kojih ljudi? Ili će "šivati iz iskrojenog", odnosno raditi sa stranačkim kadrovima i provoditi program koji nije pisao?
I ovisiti o tankoj saborskoj većini koja može puknuti na prvom testu?
I konačno, ali ne manje važno, vođenje Vlade je politička dužnost i obuhvaća mnogo više zadataka od koordinacije ministarstava i predlaganja zakona u parlamentu.
Odgovoran za sve
To obuhvaća hrvanje s tankom parlamentarnom većinom, hrvanje s medijima i njihovim pritiskom, izlaganje javnosti na koje menadžeri u pravilu nisu navikli, služenje javnom, a ne korporativnom interesu, vođenje računa o široj slici, a ne o profitu...
Tu je i vanjska politika, pitanje izbjeglica, žice na granici, terorističke prijetnje, odnosa s parlamentom i predsjednicom, snošenje odgovornosti za sve poteze Vlade.
Orešković će biti odgovoran za sve, a da nije ni izašao na izbore, ni dobio glasove, ni pisao program, a možda neće ni postavljati ljude.
Dobili smo mandatara koji dobar dio života nije proveo u Hrvatskoj, niti sada u njoj živi, ima dvostruko državljanstvo i prema onome što smo čuli na Pantovčaku, ne vlada baš suvereno hrvatskim jezikom.
Premijer na javnom natječaju
Vlada je političko tijelo čiji predsjednik se bira glasovima na izborima, a ne bira se na javnom natječaju.
Tako smo nakon praktičnih poništavanja izbornih rezultata kroz nametanje zajedništva, tripartitne koalicije i jednoumlja, sada dobili još jedan oblik poništavanja izbornih rezultata kroz imenovanje mandatara koji uopće nije bio na izborima.
Ali taj čovjek je barem spremno prihvatio dužnost mandatara nove Vlade. Za razliku od dvojice čelnika stranaka koji su se toga javno odrekli, a neki od toga panično pobjegli.
Premda je jučer u zraku ostalo visjeti pitanje zašto bi čovjek s takvom biografijom i karijerom pristao uvaliti se u ovu postizbornu kaljužu? Očito Orešković ne poznaje dobro situaciju u ovoj zemlji...
