Susret s Angelom Merkel trebao je biti ključni predizborni potez predsjednika HDZ-a. Prema jučer viđenom, izgledalo je kao da mu je susret režirao Zoran Milanović.
Znali smo da to ne vodi prema dobrom čim je Angela Merkel primila na predizborni razgovor predsjednika HDZ-a.
Teško je, naime, otresti se traume iz 2007. godine kad je njemačka kancelarka u predizbornom spotu agitirala za Ivu Sanadera. Vidjeli smo dokle nas je to dovelo.
Bojazan se probudila u jučerašnjem Dnevniku gdje se uz kancelarku Merkel ukazao Tomislav Karamarko.
Međutim, dok je šef HDZ-a vjerovao da će mu rukovanje i razgovor s najmoćnijom europskom političarkom biti glavni predizborni adut, na kraju je ispalo kao da mu je susret izrežirao Zoran Milanović.
Ona neugodna šutnja prilikom rukovanja, pokunjen stav, oborena glava, šutnja na Merkeličino pitanje na kojem jeziku će razgovarati, pa još njezina opaska "Aha, engleski vam je loš", uz spasonosnu upadicu Mire Kovača da mogu razgovarati na njemačkom, naravno uz prijevod, sve to je izgledalo u predizbornom spotu SDP-a.
Otprilike ovako: na početku ide Milanovićeva izjava od prije dva mjeseca u kojoj upozorava da "netko tko ima 56 godina i odrastao je u centru Zagreba nije bio u stanju naučiti engleski, a to je minimalni tehnički uvjet da biste vodili malu državu...", a zatim se na to nadovezuje Karamarkova dvominutna šutnja dok pozira s Merkel.
Gdje mu ona pred kamerama još nabije na nos taj njegov "loš engleski".
Nije stoga nikakvo čudo da su SDP-ovci cijeli dan klicali.
Neka ona nauči hrvatski
Iako, moglo bi se reći i da je možda došlo vrijeme da Angela Merkel konačno nauči hrvatski, kad nam već tolike godine radi o glavi.
Uglavnom, teško da nešto dobro može ispasti iz ovih predizbornih susreta njemačke kancelarke i predsjednika HDZ-a. Dosad je to vrijedilo za Hrvatsku, a sada vrijedi čak i za Karamarka.
Ako već nije naučio engleski u svojoj karijeri povjesničara, šefa premijerskog kabineta, ministra unutarnjih poslova i naročito šefa tajnih službi (kakav je to obavještajac koji ne zna strane jezike?), ako ga nije naučio otako je prije tri godine postao predsjednikom stranke, onda je barem mogao naučiti tri kolokvijalne fraze kako bi se kao potencijalni premijer mogao normalno pozdraviti s inozemnim državnikom.
A ne da pred njima šuti kao zaliven.
Jasno, znanje stranog jezika samo po sebi ne predstavlja nikakvo jamstvo. I na stranim jezicima se također mogu ispaljivati svakakve nebuloze. Može se biti neuračunljiv na svim jezicima.
Ni "helou" ni "guten tag"
Kod Karamarka je, međutim, problem dvostruki: prvo, on nema bogznašto reći ni na hrvatskom jeziku, a kamoli na nekom stranom, i drugo, ovom imitacijom Buster Keatona kod kancelarke Merkel pokazao je da nije voljan uložiti baš nikakav napor da se formira u premijera i državnika.
Posve je legitimno da o kompliciranoj materiji razgovara uz pomoć prevoditelja, time se mogu izbjeći razne neugodnosti i kriva tumačenja.
Ali prema snimkama u jučerašnjem Dnevniku vidi se da Karamarko nema minimalnu sposobnost čak ni odraditi protokolarni pozdrav, kurtoazno ćaskanje, izmjenu pozdrava. Na bilo kojem jeziku.
I to je bilo poražavajuće.
Poražavajuće za njegovu stranku koja se srozala čak i u odnosu na onaj Kosoričin "the day after yesterday", ali i za državu na čijoj se najvažnijoj dužnosti Karamarko uskoro želi vidjeti.
To sad nije više samo pitanje jezika, nego manira, ali i ambicije da se uloži u posao koji se obavlja.
U nekim drugim strukama to se zove prekvalifikacija ili stručno usavršavanje.
U politici Karamarko je pokazao da se ne može maknuti dalje od "srpa i čekića". Na bilo kojem jeziku.
