Nakon što je u New Yorku izjavila da Hrvatska prihvaća pojedinačnu, a ne kolektivnu odgovornost za zločine u BiH, vrijeme je da jednog od aktera udruženog zločinačkog pothvata makne iz Ureda predsjednice RH.
Prije godinu dana Kolinda Grabar Kitarović svečano je izložila bistu Franje Tuđmana u Uredu predsjednice na Pantovčaku.
Sada je vrijeme da ju makne.
"Nije lako naći snagu i priznati da su neki od vaših sunarodnjaka počinili zločine i da za njih trebaju odgovarati", izjavila je hrvatska predsjednica u jučerašnjem govoru u UN-u. "S tom smo se istinom u Hrvatskoj suočili, a isto očekujemo i od drugih. Međutim, postoji razlika između pojedinačne odgovornosti i kolektivne krivnje".
Pa ako je Grabar Kitarović već tako rezolutno odbila kolektivnu krivnju hrvatskog naroda i hrvatske države u haškoj presudi BiH šestorki i priznala pojedinačnu odgovornost, onda je vrijeme da se suoči sa činjenicom da su u presudi spomenuti i pojedinci iz tadašnjeg državnog vrha - Franjo Tuđman i Gojko Šušak.
Zločinački pothvat
Oni su, prema presudi koju predsjednica RH priznaje, zajedno s osuđenom šestorkom sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu, sa ciljem etničkog čišćenja prostora Herceg-Bosne i njezinim pripajanjem ili stvaranjem nove hrvatske republike na tom prostoru.
Kitarović je naglasila i ovo: "Bez obzira na to što je na Sudu suđeno pojedincima, brojne političke konotacije u pojedinačnim presudama te iz njih proistekle pravne i političke posljedice, uključujući i rad ovoga Suda kao cjeline, neizbježne su".
Haški sud nije formalno presudio Hrvatskoj, nego njezinu predsjedniku.
I ako je tako, onda bista Franje Tuđmana, sudionika udruženog zločinačkog pothvata, nema više što raditi u lobiju Ureda predsjednice RH.
Prvo Broz, pa Tuđman
Kolinda je neposredno po dolasku na Pantovčak maknula bistu Josipa Broza i poslala je u Hrvatsko zagorje. Sada bi trebala za njom poslati i bistu njegova zemljaka Franje Tuđmana.
Jer, ako Hrvatska priznaje pravomoćnu presudu Haškog suda, ako odbija kolektivnu, a prihvaća pojedinačnu odgovornost, ako haška presuda neminovno ima i političke posljedice, onda Tuđman nema što raditi u Uredu predsjednice.
Osoba koju se spominje kao predvodnika udruženog zločinačkog pothvata ne smije dočekivati goste u uredu predsjednice RH.
Kakva bi to poruka bila? Kakav bi to simbol bio?
Tito nije ni za što bio osuđen, pa mu je politički presuđeno. Kolindina Hrvatska nije željela više imati veze s vođom antifašističkog pokreta zbog toga što je nakon rata bio na čelu jednog autoritarnog, za neke i diktatorskog režima.
Tuđmanu je posmrtno presuđeno za agresiju, okupaciju, zločinačko udruživanje, komadanje susjedne države. Hrvatska, pa makar Kolindina, ne bi smjela imati veze s takvim političarom.
Njemu je mjesto u rodnoj kući, a ne u Uredu predsjednika kao simbolu hrvatske državnosti.
Poštedi državu
To se naravno neće dogoditi, barem ne još. Kitarović naprosto nema ni snage, ni volje, ni hrabrosti, a ni državničke veličine da politički presudi pokrovitelju zločinačke politike u Bosni i Hercegovini.
Međutim, bila bi to potvrda da predsjednica stoji iza svojih riječi u New Yorku. Još važnije, time bi ujedno distancirala Hrvatsku od Tuđmana, odijelila kolektivnu od odgovornosti pojedinca. Koliko god nas neki uporno uvjeravali da je to neraskidivo povezano, Franjo Tuđman i Republika Hrvatska.
Hrvatska nije Tuđman niti Hrvatska smije biti talac Tuđmanove politike kao što je to bila devedesetih godina. Ako se ovdje sudilo pojedincima, a Kolinda nas uvjerava da jest, onda taj pojedinac više ne smije simbolizirati državu. Za dobrobit te države.
Tuđmanova BiH avantura 1993. godine, sa svim svojim realnim i političkim posljedicama, bila je veliki teret za Hrvatsku čak i bez pravomoćne presude Haškog suda u kojoj se, na 1500 stranica, Franjo Tuđman spominje preko 400 puta.
Najmanje što se može učiniti jest da se Hrvatska krene oslobađati tog tereta.
