Predsjednica Kitarović obećala je da će završiti posao Franje Tuđmana. Ali danas je ona ta koja se veže "sa crnim vragom" kako bi srušila Vladu Zorana Milanovića.
Sjećate se kako je Franjo Tuđman napadao "političke diletante i bezglave smušenjake" koji se "vežu i sa crnim, zelenim i žutim vragovima protiv hrvatske slobode i nezavisnosti"?
Sjećate se što je govorio o "onima koji se povezuju sa svim protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude, nego im se prodaju za Judine škude"?
Sjećate se kako je poručivao da "Hrvatska neće biti ničija kolonija" već da "mora sama odlučivati o svojoj sudbini"? I kako "neće dopustiti da Hrvatsku pretvaraju u poslušno čeljade neke europske politike"?
Danas te izjave perfektno opisuju politiku Kolinde Grabar Kitarović, "autentične HDZ-ovke na tragu Franje Tuđmana" i predsjednice koja se zavjetovala da će "završiti posao koji je započeo dr. Franjo Tuđman".
Danas je ona ta koja se veže "sa crnim vragom" kako bi srušila aktualnu vlast na čelu sa Zoranom Milanovićem.
Čija je ona predsjednica?
Ne samo da se veže s njima, nego im se i nudi: od kancelarke Merkel prima na znanje "što ona sve zamjera hrvatskoj Vladi", s predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem dijeli stav da je hrvatska Vlada kriva za blokadu granice i izbjegličku krizu, s Viktorom Orbanom optužuje Hrvatsku da ne kontrolira svoju granicu.
Nastupajući pritom kao mađarska, a ne hrvatska predsjednica.
"Ne treba na ovo gledati kao na neprijateljski čin prema Hrvatskoj ili bilo kome", kazala je Kitarović prije par dana u Mađarskoj, na sastanku Višegradske skupine, "već kao na zaštitu šengenskih granica koje Hrvatska, kao država koja želi ući u Schengen, ne primjenjuje i prilično se loše pokazala u cijeloj ovoj krizi kad je riječ o kontroli prolaska ljudi".
Da njezin idol Franjo Tuđman ovo čuje, okrenuo bi se u grobu.
Da čuje predsjednicu Hrvatske kako javno, na sastanku s kolegama iz Poljske, Češke, Slovačke i Mađarske, kritizira svoju Vladu, a zatim opravdava politiku mađarske i ostalih vlada Višegradske skupine koje žele vojskom i policijom blokirati granicu s Hrvatskom.
Uz takvu predsjednicu Hrvatske mađarskom premijeru Viktoru Orbanu ne treba glasnogovornik.
Uglavnom, ovakvo nešto već dugo nije viđeno u hrvatskoj politici.
Zaklinje se u Tuđmana
Još od vremena kad je Ivo Sanader u tajnosti odobrio potpisivanje dokumenta kojim se Hrvatska odriče prava na primjenu Zaštićenog ekonomsko-ribolovnog pojasa na susjedne članice EU. Ili otkad je Sanaderova vlada složno digla ruku za predaju Ine Mađarima.
Pa ipak, ne pamti se kad je izabrani hrvatski predsjednik, i to još onaj koji se zaklinje u put Franje Tuđmana, ovako jasno i glasno, zdušno i odlučno, bez imalo krzmanja i diplomatskih obzira, ogovarao i napadao Vladu svoje zemlje.
Pritom se ne radi o tome da se predsjednica Kitarović ne smije protiviti politici hrvatske Vlade, međutim elementarna pristojnost i obzir prema predsjedničkoj funkciji diktiraju da se te kritike sačuvaju za sastanke s premijerom. I da se ne postavlja u ulogu advokata susjedne zemlje, i to zemlje koja prijeti dovođenjem vojske na granicu s Hrvatskom.
Ali Kolindu to nije smetalo.
Kao što ju nije smetalo ni da sastanak zemalja Višegradske skupine, čija je Hrvatska tek pridružena članica, pretpostavi proslavi Dana neovisnosti, državnog blagdana za kojeg je sama ustvrdila da je "jedan od najvažnijih dana hrvatske povijesti".
Što bi Franjo Tuđman rekao na sve to?
Na stup domoljubnog srama
Ili možda još bolje, što bi Kolinda i Karamarko rekli da je sve to napravio Zoran Milanović: ogovarao svoju vladu sa stranim državnicima, branio politiku drugih država, izbjegao dolazak na proslavu državnog blagdana?
Vjerojatno bi ga složno prikucali na stup domoljubnog srama.
Ali opet, bivši Kolindin šef Ivo Sanader svojedobno je otvaranje operne sezone u Veroni pretpostavio proslavi Dana državnosti u Vukovaru, pa to nikome nije previše smetalo.
Što je dozvoljeno hadezeovcima, nije nikome drugome.
Nacionalno bogatstvo
Dozvoljeno im je da se zaklinju u nacionalne interese dok rasprodaju nacionalno bogatstvo, da se busaju u prsa svojim domoljubljem dok zastupaju domoljubne interese drugih zemalja.
Posljednji potezi Kolinde Grabar Kitarović, uključivši i kapriciozno prisvajanje zasluga za povratak onog famoznog vlaka, otvaraju mnoga pitanja.
U prvom redu, čija je ona predsjednica, hrvatska ili mađarska? Tko je ovdje zapravo istinski sljedbenik djela Franje Tuđmana, ona ili Milanović? Odakle joj pomisao da se smije vezati "s vragovima svih boja" u svrhu unutarnjopolitičkih obračuna i rušenja Vlade?
I napokon, kad je i gdje Kolinda najavila ovakvu svoju vanjsku politiku?
Tuđmanom protiv tuđmaniziranog Zokija
Također, bilo bi zanimljivo proniknuti u razmišljanje njezinih birača, sljedbenika i obožavatelja, svih onih koji su oduševljeno pozdravljali i politički honorirali njezine napade na Josipovićevu "politiku regiona" kao štetnu i nedomoljubnu, a sada gledaju kako predsjednica s druge strane bodljikave žice napada hrvatsku Vladu i premijera koji i sam sve više podsjeća na Franju Tuđmana.
Što mu, kod njegovih birača, baš i nije neki kompliment.
Pa ipak, ovakva Kolindina politika udruživanja sa "crnim, zelenim i žutim vragovima" opravdana je u situaciji kad treba rušiti "crvene vragove" u svrhu dovođenja HDZ-a i "retuđmaniziranog detuđmanizatora" Karamarka na vlast.
Najbitnije je ipak, kako reče Kitarović u New Yorku prije par tjedana, "uzeti svoju državu u svoje ruke".
