Kolinda opet poručuje da bi ideološka pitanja trebala biti u domeni stručne javnosti, a da bi se političari trebali baviti gospodarstvom, demografijom, radnim mjestima, socijalom. Kao da ta pitanja ne spadaju u ideologiju.
U lipnju prošle godine Kolinda Grabar Kitarović poručila je novoj saborskoj većini: "Valja prestati baviti se ideologijom i početi se baviti stvarnim pitanjima. Demografijom, odlaskom mladih, obranom, nacionalnom sigurnošću, gospodarstvom i privlačenjem ulaganja u Hrvatsku".
U rujnu iste godine hrvatskoj javnosti je poručila ovo: "Treba prekinuti prijepore, doista smo se previše uvukli u tu ideologiju, ideologija je i jedan od razloga zašto je stala obrazovna reforma, moramo se prestati iscrpljivati raspravama o prošlosti i okrenuti budućnosti".
A prije tri dana u intervjuu Hrvatskom radiju predsjednica države otišla je još dalje. Govoreći o tome kako će se osigurati hrvatska budućnost, Kitarović je naglasila: "Nastojim izbrisati ideološke podjele i da se svi zajedno usredotočimo na ono što je bitno. A to su životna pitanja građana".
"U tome", dodala je, "ideološka pitanja bi trebala biti u domeni stručne javnosti, a mi se kao političari moramo baviti gospodarstvom, otvaranjem novih radnih mjesta, privlačenjem ulaganja, socijalnim pitanjima i svim drugim pitanjima koja doista teško opterećuju naše društvo i građane".
Kao da rješenja za sva ta i još mnoga druga pitanja ne proizlaze iz ideologije. I kao da ekonomija, demografija, socijalna politika nisu također teme za stručnjake, a ne primarno za političare.
Čime će se političari baviti ako ne ideologijom? I na osnovu čega se formiraju specifične politike ako ne na temelju neke ideologije?
Nema pojma ili nema skrupula
Kolinda Grabar Kitarović još jednom je pokazala da nema temeljnih spoznaja o tome što je uopće ideologija. Ali je zato odlučila iskoristiti ideologiju kao populističku floskulu kojom će privlačiti birače što šireg ideološkog spektra.
I unatoč činjenici da je došla na vlast prvenstveno zahvaljujući ideologiji, i premda je tijekom svog mandata obilato koristila ideologiju kako bi zacementirala svoj status kod birača, poput izbacivanja Tita s Pantovčaka, predsjednica sada misli da se političari poput nje ne bi trebali baviti ideologijom.
Valjda bi trebali proučavati ekonomske teorije, privlačiti strana ulaganja, otvarati radna mjesta, krojiti obrazovanje kao da ništa od toga ne ovisi o ideologiji: liberalnoj, neoliberalnoj, konzervativnoj, socijaldemokratskoj...
Iz ideologije izviru političke ideje i stavovi, na osnovu njih se kroje programi za koje se političari onda bore za naklonost birača. Pa i kad se naše stranke nadmeću oko odnosa prema minimalnoj plaći, to je ideologija. Kad se svađaju oko demografske obnove, to je ideologija. Kad kreiraju odnos rada i kapitala, to je ideologija. Kad raspravljaju o siromašnima i bogatima, to je ideologija.
Kloniti se ideologije
Ali predsjednica misli da se političari time ne bi smjeli baviti. Jer tada navodno iscrpljuju energiju na svađe pa ne misle dovoljno na svakodnevne probleme. Kao da to nisu svakodnevni problemi: kolike će biti plaće, porezi, doprinosi, kakva je zdravstvena skrb, hoće li se pogodovati tajkunima ili forsirati kolektivni ugovori i prava radnika, hoće li mladi iseljavati, hoće li žene biti žrtve nasilja...
Ali Kolinda predstavlja ideologiju kao nešto negativno, nešto gadljivo, kontroverzno i općenito nešto čega se ljudi trebaju kloniti.
Osim, naravno, kada daju glasove predsjednici koja je izašla iz braniteljskog šatora, dodvorava se desnim ideolozima i klerikalnim konzervativcima, a otima za glasove među populistima.
I najnovija polemika oko odluke Vijeća za suočavanje s posljedicama totalitarnih režima ne svodi se na povjesničarsku raspravu o petokraki i pozdravu "Za dom spremni", već o odnosu društva prema ideologijama koje toleriraju ili promoviraju nesnošljivost, rasizam, šovinizam, nacizam i fašizam, a koje su prisutne i danas u hrvatskom društvu.
Zaštita žena
Hrvatski sabor trebao bi jednoga dana raspravljati o ratifikaciji Istanbulske konvencije. To je po mnogo čemu ideološko pitanje koje se tiče odnosa prema ženama u društvu. Hoće li o tome raspravljati stručnjaci ili političari koji kreiraju zakone?
Kako bi ova država izgledala kad bi se svi klonili ideologije, kako to predlaže Kolinda Grabar Kitarović? Izgledala bi kao totalitarna država u kojoj vlada jednoumlje i prevlast jedne ideologije.
U nacističkoj Njemačkoj vlast je navodno brinula o autocestama, zapošljavanju Nijemaca, o ekonomskom rastu... Kao i o svemu ostalome. Ideološke rasprave bile su kažnjive smrću. Doslovno.
Hrvatska nije u toj situaciji, ali o obrazovnoj reformi, primjerice, raspravljaju generali i biskupi, o demografiji govore svećenici, o ekonomiji propovijedaju ideolozi. O čemu će govoriti političari koje biramo i koji bi trebali voditi ovu zemlju?
Oni bi valjda trebali slušati generale, biskupe, tajkune, nestranačke ideologe.
Nisu, dakle, opasne rasprave o ideologiji, već je opasno kad se o ideologiji ne smije raspravljati. Jer tada obično jedna ideologija kroji društvo.
Kitarović želi reći da su rasprave o ideologiji nepotrebne, pa i opasne. Ali opasniji su oni koji nemaju ideologiju, već iskorištavaju ideološke svađe za ostvarivanje osobnih političkih ciljeva i karijernih probitaka.
