Željezo se kuje dok je vruće. Još se nije ohladio barut od Stierova subotnjeg atentata na Plenkovića, a Kolinda je jučer poslala zahtjev za sjednicom Vlade. Šro se oduvijek smatra direktnim udarom na premijera
Prije tri godine i tri mjeseca friško izabrana predsjednica Kolinda Grabar Kitarović poslala je premijeru Zoranu Milanoviću ovakav dopis s Pantovčaka.
"U vezi s pozivom predsjednika Vlade Predsjednici da pripremi konkretne prijedloge, način provedbe i procjenu financijskih učinaka tih prijedloga za zajedničku sjednicu Vlade, naglašavamo kako je Predsjednica, nakon temeljitih analiza i obavljenih konzultacija s gospodarskim stručnjacima, došla do zaključka kako je najkonkretniji prijedlog za izlazak Hrvatske iz krize - ostavka predsjednika Vlade RH".
Jučer je malo falilo da s Pantovčaka stigne i takva poruka.
No Kitarović se ipak suzdržala. Umjesto zahtjeva za ostavkom, poslala je premijeru Andreju Plenkoviću dopis u kojem predlaže održavanje sjednice Vlade s tri točke - demografija, blokirani i predsjedničine mjere rješavanja tih problema - uz poruku kako bi tako "pokazali potrebnu državničku odgovornost".
Premijer "zbog brojnih obaveza" nije sinoć imao vremena vidjeti taj predsjedničin dopis.
Nakon Stierova atentata Kolindin dopis
I tako, može se reći da je Kolinda u ove tri godine ipak napredovala od izravnog rušenja premijera do - neizravnog. Nije tražila ostavku, ali kao da jest. Nije čekala da se ohladi afera Hotmail i ispuše efekt subotnjeg atentata Davora Ive Stiera na predsjednika Vlade i HDZ-a. Željezo se kuje dok je vruće, pa je predsjednica udarila na Plenkovića dok je u defenzivi.
Jer, zahtjev s Pantovčaka za sazivanjem zajedničke sjednice Vlade oduvijek se smatrao direktnim udarom na premijera.
Bez obzira na temu, povod, tajming, na osobne odnose predsjednika i premijera, taj ustavni mehanizam iz članka 102. doživljavao se kao batina kojom šef države mlati po šefu Vlade.
Narušava mu autoritet, reducira autonomiju, nameće teme, kontrira programima, proziva ministre, pokazuje tko je glavni i uglavnom, pokazuje javnosti tko je u psihološkoj prednosti.
Plenkoviću u ovom trenutku to najmanje treba, pogotovo kad je sa subotnjeg Sabora HDZ-a jedva izvukao živu glavu: nije spomenuo ni aferu Hotmail ni Istanbulsku konvenciju, ali je zato slušao kako Stier pobire aplauz zbog napada na Vladin klijentelizam.
Kolinda koristi momentum
Kolinda je odlučila iskoristiti taj momentum. Premijer je dovoljno uzdrman da predsjednica u svom dopisu nije ni morala spomenuti onaj zaključak iz 2015. da je "najkonkretniji prijedlog za izlazak Hrvatske iz krize ostavka predsjednika Vlade RH".
To se nekako podrazumijevalo.
Kao što se podrazumijevalo da je Plenković još sinoć ignorirao taj dopis.
Da bi jutros na naslovnici Večernjaka izašla vijest o Velikoj koaliciji SDP-a i HDZ-a u kojoj se - znakovito - kao prvi uvjet spominje "izbor predsjednika Republike u Saboru".
Inače bi bilo previše dosadno.
Ne zaboravimo, predsjednica države nema ovlast sazvati, već samo predložiti sjednicu Vlade i Plenković taj dopis može odbiti, kao što se neslužbeno danas saznaje da neće sazvati zajedničku sjednicu Vlade. Ali iz ovog Kolindina tajminga vidljivo je da se svrstala u grupaciju onih koji koriste priliku smijeniti ili makar dodatno oslabiti kompromitiranog premijera.
Kao da nije bilo dovoljno to što je morao u Vladu ugurati dvojicu bivših Karamarkovih ministara, sada bi trebao na Vladu pozvati i Kolindu Grabar Kitarović.
Na ovoj političkoj sceni ima sve manje mjesta za sve njih.
