Prema najavama organizatora, predsjednica Kitarović trebala bi biti prva visoka, pa odmah najviša, državna dužnosnica koja će otići na komemoraciju na Bleiburgu.
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u svibnju ide na Bleiburg.
Neće se tamo ušuljati sama sa stručkom cvijeća u ruci, prošetati do spomenika, pa zatim poslati priopćenje uz par fotografija, popraćenih s nekoliko protokolarnih rečenica o žaljenju zbog mučenja i zločina, uz kritiku "režima" čije ime nije spomenula, ali je iskoristila priliku da ga stavi u kontekst "legitimne težnje hrvatskog naroda za državom".
Neće ni slijediti primjer trojice premijera i bivšeg predsjednika Ive Josipovića koji su na Bleiburgu samo položili vijence na spomen-ploču.
Prema informacijama koje su organizatori potvrdili Novom listu, predsjednica Republike prihvatila je pokroviteljstvo nad skupom i potvrdila da će osobno doći na svečanu komemoraciju na Blajburškom polju i tamo održati govor.
Vjerojatno zato što tamo neće biti Zorana Milanovića.
Prva predsjednica na Bleiburgu
Ali će na Bleiburgu biti kardinal Josip Bozanić koji je svojedobno, otprilike kao Kolinda, inkognito posjetio Jasenovac, ali nažalost nije stigao do Cvijeta. Nešto mu je bilo iskrslo, pa se morao na brzinu vratiti u Zagreb.
Predsjednica Kitarović bit će tako prva visoka, ujedno i najviša, državna dužnosnica koja će otići na komemoraciju na Bleiburgu, ako se ne računaju predstavnici Hrvatskog sabora koji je bio sve do nedavno bio njezin pokrovitelj.
Sve do sada pazilo se da ne bi došlo do izjednačavanja ovih dvaju mjesta stradanja: u Jasenovac se išlo na komemoraciju, u Bleiburg se išlo tek položiti cvijeće na spomen ploču.
Kitarović je sada promijenila te odnose. Bleiburg je za nju postao važniji od Jasenovca, gdje samo šalje izaslanika na nedjeljnu komemoraciju, dok sada najavljuje kako će na Bleiburg otići osobno i tamo održati govor.
Tuđman je pazio, Kolinda ne mora
Njezin uzor Franjo Tuđman, međutim, nikada nije kročio na Bleiburg. "Budući da se Hrvatsku poistovjećivalo s NDH i pripisivalo joj se ustaštvo, bilo je to jako osjetljivo pa je predsjednik morao na sve to jako paziti", objasnio je dr. Anđelko Mijatović, njegov bivši savjetnik za kulturu, u dokumentarnom filmu Miljenka Manjkasa.
Dakle, Franjo Tuđman je morao paziti, ali Kitarović misli da ne mora.
Iako se i danas, baš kao i devedesetih, Hrvatsku još uvijek optužuje, ali i kažnjava, zbog jačanja ustaštva i negiranja antifašizma, i to u tolikoj mjeri da je sama predsjednica Republike nedavno angažirala savjetnicu za holokaust.
Sada je, međutim, na vlastitom primjeru pokazala koje od ta dva mjesta povijesnog stradanja i zločina iz Drugog svjetskog rata za nju važnije. U Jasenovac je otišla inkognito sa stručkom cvijeća, na Bleiburg ide na službenu komemoraciju.
Dok je u Jasenovcu obavila formalnost, tražeći mjeru koju su premijeri i njezin prethodnik svojedobno tražili na Blajburškom polju - dakle da iskažu poštovanje prema žrtvama, a da se istodobno ne zamjere istomišljenicima i sljedbenicima - Kitarović sada Bleiburgu daje onu državničku težinu koju se nije udostojila dati žrtvama ustaškog režima.
Nije u Jasenovcu izrijekom spomenula ustaše ni NDH, niti je dopustila da se riječi osude začuju iz njezinih usta. Priopćenje je bilo dovoljno.
Veliki korak - unazad
I dok je ova nagla promjena kriterija mali korak za Kolindu, ona ipak predstavlja velik, pa i prevelik, korak za Hrvatsku. Korak ne samo prema izjednačavanju fašizma i antifašizma, nego možda čak i veći od toga.
Hrvatska ljevičarska vlast trudila se pronaći način kako bi dostojno odala počast žrtvama Bleiburga i Križnog puta, dok je ona desna, dakle HDZ-ova politika, dosad vodila računa o tome da Jasenovac po svojoj simboličkoj važnosti ipak zadrži primat u odnosu na Bleiburg.
Tu finu statiku Kolinda je sada poremetila, treba tek vidjeti s kakvim posljedicama.
Ako ništa drugo, onda će makar one Josipovićeve riječi u govoru pred izraelskim Knessetom o "ustaškoj zmiji" ponovno dobiti na težini.
