Nema dana, nema izjave, nema predizbornog skupa nakon kojeg se javnost ne zgraža zbog Kolindinih ispada. Ipak, najviše se zgražaju oni koji za nju neće glasati. Što je s onima koji hoće? Hoće li oni ostati vjerni?
Možda je ovo tek refleksija onoga u što je Kolinda Grabar Kitarović pretvorila funkciju predsjednika Republike.
Pa stoga ova kampanja za Pantovčak izvlači najgore iz kandidata. Kao i najgore kandidate za Pantovčak.
Onako kako je Kolindin predsjednički mandat vrlo često bio ruglo, tako se u ruglo pretvara i ova kampanja za predsjedničke izbore.
A možda je ovo naprosto odraz stanja u hrvatskoj politici i hrvatskom društvu. Više nije bitno što kandidati govore. Što luđe, to bolje. Što gore, to atraktivnije. Što niže, to privlačnije.
To je formula koja je dovela do trijumfa Donalda Trumpa u SAD- u i Borisa Johnsona u Velikoj Britaniji, zajedno s mnogim drugim populistima i demagozima u europskim demokracijama. A to je formula koje se, možda nesvjesno, drži i Kolinda Grabar Kitarović.
Tamo gdje je stala u zadnjih par godina mandata nastavlja u ovoj u kampanji za drugi mandat.
Pozdrav mrtvim braniteljima
Posljednim skupom u Osijeku ponovno je šokirala javnost: izjavom o nekakvim internet poslovima s drugim državama za plaću od 8000 eura, formulacijom o "hrvatskim ljudima u Hrvatskoj i domovini", pozdravom dragim braniteljima "ma gdje bili, ovdje ili na vječnom počivalištu"...
Sve to nije ništa čudno.
Ono što je, međutim, značajno, a možda i znakovito, jest činjenica da se nad Kolindinim ispadima najviše zgražaju oni koji su Kolindu neće glasati. Nikada nisu i nikada neće.
A što je s onima koji jesu i koji će i sada glasati?
Trump, Johnson i Kolinda
Donald Trump izjavio je prije tri godine da je bitno da se o njemu piše, pa makar i loše. Poručio je, posve ozbiljno, da bi "mogao ubiti čovjeka usred Pete avenije u New Yorku i ništa mu se ne bi dogodilo". Još prije toga konstatirao je da su glasači Republikanaca "toliko glupi da bi najlakše pobijedio kao njihov kandidat".
I uspio je. I možda će ponovno uspjeti.
Boris Johnson izvodio je cirkus na nedavnim izborima u Velikoj Britaniji. Opet je, kao i u kampanji za Brexit, lagao i muljao, čak se pred novinarima skrivao u hladnjači, otimao im mobitele i trpao ih u džep. I uvjerljivo pobijedio. Uvjerljivije nego ikada nakon Margaret Thatcher.
Oni su zvijezde, pa makar negativne. O njima se piše, pa makar loše. Oni svojom medijskom prisutnošću naprosto "usisavaju kisik" ostalim kandidatima. I više od svega, obraćaju se nezahtjevnoj publici.
U Hrvatskoj mnogi predsjednički kandidati slijede Kolindin tempo.
Kolindina mašinerija
Udaraju ispod pojasa, valjaju budalaštine, glupiraju se, posežu za žestokom retorikom, kopiraju recepte i općenito, kampanju čine još prizemnijom, banalnijom i prljavijom.
Gorom od Kolindinih verbalnih ispada.
Međutim, Kolinda iza sebe ima HDZ i njegovu mašineriju, ima Katoličku crkvu i njezin propagandni aparatus, ima glasače koji u skladu s plemenskim običajima slijede svoje kandidate, ma kakvi bili, samo da vlast ne bi osvojili oni drugi.
Istodobno, njezini glavni suparnici imaju nezahvalan zadatak mobilizirati i motivirati birače koji se gnušaju ovakve kampanje i ovakve retorike.
U gomili prljavštine, demagogije, populizma, jeftinih laži i šupljih obećanja, uravnotežena, suvisla, pristojna kampanja nema šanse za preživljavanje.
Čuju ono što žele
Trump i Johnson pokazali su da još uvijek postoji - a možda se i povećava - broj birača koji slušaju samo ono što žele čuti, ono što ih motivira, uzbuđuje, pa možda i zaluđuje. Ne žele čuti istinu, argumente, logiku, žele čuti ono što ih raduje ili što ih učvršćuje u njihovim stavovima.
Zato Kolinda može govoriti o poslovima od 8000 eura, pa da joj čitava dvorana plješće. Zato može govoriti o odlascima u Vukovar s "nerođenom djecom" ili o "radu na priznanju Hrvatske" tri godine prije nego što je uopće počela raditi u Ministarstvu vanjskih poslova, pa da opet figurira kao favorit na izborima.
Istina nije toliko bitna. Bitan je kandidat koji relativizira istinu.
Onaj koji će umjesto argumenata i programa nuditi "ljubav prema Hrvatskoj koja boli", pričati o želji da se "pogine za Hrvatsku", hvaliti se da zna "rukovati oružjem" ili općenito improvizirati kao Kolinda na svojim skupovima.
Dario Juričan namjerno karikira svoji satiričnu antikorupcijsku kampanju kako bi iz drugačije perspektive upozorio na gorući hrvatski problem. Ostali kandidati izgledaju kao da karikiraju predsjedničku funkciju i predsjedničku kampanju.
