Koliko ste se puta uhvatili u zamku kada želite promijeniti svoje navike, ALI (uvijek je ALI) ne znate kad početi pa izaberete imaginarni dan/datum koji dođe, a kada dođe jednostavno odluku prebacite na sljedeći tjedan ili mjesec?

Ništa ne dolazi od danas do sutra pa tako ni odluka da ćemo započeti s nekim novim navikama koje će poboljšati naše rezultate, bilo u poslovnom ili privatnom životu.

Za sve je potrebno preispitivanje jesmo li uopće spremni poduzeti nužne korake, a zatim proces prilagodbe i psihičke pripreme.

Moje najveće pripreme bile su vezane uz početak pisanja bloga (koji uskoro slavi prvi godišnjicu!) i trčanje. O nedoumicama oko bloga sam već pisala u tekstu... A trčanje, to je posebna priča.

Sport i ja nikad nismo bili najbolji prijatelji, a lopta i ja smo smrtno posvađane. Moj otac obožava sport te me je uvijek pokušavao poticati da budem aktivna i da ne zakržljam u svojim dvadesetima. Nisam zakržljala, no nisam se ni ubijala od aktivnosti. Plivanje je bilo jedini sport u kojem sam odlučila okušati svoju upornost. Trajalo je niti godinu dana.

Ipak, prije tri godine sustigla me realnost održavanja tjelesnog na faksu i morala sam birati za sebe „manje zlo“ od svih ponuđenih aktivnosti. Odluka je pala na trčanje jer čim će se mršava osoba s dugim nogama poput mene baviti da nije u doticaju s loptom!?

Trčanje je trajalo 6-8 tjedana u jutarnjim satima (oko 7) prije predavanja i/li ranim popodnevnim kad je riječko vrijeme to dozvoljavalo (oko 14h). Prva dva tjedna bila su mučna, malo je reći da sam umrla na 800m.

S vremenom se promijenio moj mindset, pročitala sam nekoliko knjiga i posvetila se seminarima Tonyja Robbinsa, zacrtala sam ciljeve vezane uz taj ljetni semestar i odlučila da više nema zajebancije.

Jednako tako nedavno, iako je bio 1. siječanj takozvani “dan odmora od dočeka” nisam gubila vrijeme na kauču i čekajući da se odmorim blejući u prazno. Dok se odmaram mogu se posvetiti sebi bitnim stvarima – zapisivati nove ideje, pisati ovaj tekst, napraviti plan učenja, čitati…

I’ve never viewed myself as particularly talented. I’ve viewed myself as…slightly above average in talent. Where I excel is with a ridiculous, sickening work ethic. While the other guy’s sleeping, I’m working. While the other guy’s eating, I’m working, poznata je izjava Will Smitha, a kompetitivnost je dobra stvar (bilo sami sa sobom ili globalnim čovječanstvom, na vama je izbor)

Kako doista krenuti prema novim počecima?

Napravite plan. To nije jednako kao zacrtati ciljeve. Ciljevi su konkretni, no po meni plan je samo okvir u kojem ćete kasnije postavljati ciljeve. Plan se može sastojati od plana učenja za nadolazeće ispite, okvirnog popisa knjiga s područja koja vas zanimaju, plan prehrane…

Preispitajte se. Mislite li da je to blesavo? I ja sam mislila nakon što sam impulzivno donosila odluke kako počinjem s nečim te isto tako impulzivno odustala jer „ma nije to za mene“. Novi počeci zahtijevaju psihičku pripremu i prilagodbu jer će se vaše navike promijeniti, a s njima kroz par mjeseci i vi sami. Ključna pitanja su: Želite li promjenu? Je li vam ona prioritet?

Zadržite ciljeve za sebe. Jeste li nekad odlučili nešto napraviti, a pri tom nikoga ne obavijestiti? Mnogi pisci su tako napisali svoje najuspješnije romane i osvajali nagrade. Derek Sivers u TED govoru Keep your goals to yourself opisuje kako bi neke odluke i ciljeve jednostavno trebali zadržati za sebe jer se često uhvatimo u klopku da govoreći nešto automatski smatramo da samo to ispunili.

Budite realni. Snovi jesu tu da se ostvaruju, no budimo realni svatko ponekad osjeti manjak volje, discipline, želje i potrebe da nešto napravi. I svijet se zbog toga još uvijek nije srušio. Treba biti realan i uzeti si vremena za procesuirati sve što nas okružuje od ljudi do raznih situacija s kojima se susrećemo. Par zlatnih stavki koje ćete čuti od uspješnih ljudi su da trebate: biti fokusirani, biti fit, motivirani, ustajati rano. Sve je to istinito, no proces kojim prolazite kroz to nije isti za sve stoga niti ne očekujte iste rezultate, no nemojte se ni prisiljavati primjerice na rano ustajanje, ako više volite raditi noću do ranijih jutarnjih sati.

Čitajte. Nitko se nije rodio kao sveznalica i što se više bavite interdisciplinarnim poslovima to vam je potrebno više literature. Moje preporuke su knjige Seth Godina, Cal Newport Deep work i So good they can’t ignore you, knjige Tony Robbinsa i Jack Canfielda.

Novogodišnje odluke mogu biti jako korisne ako se ne svedu na pomodni bullshit poput „New year, new me“.

"New year, new me" moći ćete govoriti na kraju ove godine kad podvučete crtu što se napravili, a što niste.

Želim vam uspješan početak 2017.

Izvorni tekst pročitajte ovdje.

O autorici:

Zovem se Andrea Tintor, autorica sam bloga 'Razlivena Tinta' i zaljubljenik sam u knjige, čitanje i pisanje. Volim promatrati svijet i crpiti inspiraciju iz svakodnevnih trenutaka. Osim na blogu pratiti me možete i na Facebooku.