Ljubomora je ta koja će izobličiti lice i karakter pojedinih osoba. Ona nije rezervirana samo na veze, jer je ima u svim segmentima života.

Ako ona u početku i jest začin, dodavanjem tog istog začina stvara se nešto neprobavljivo u svakom pogledu. Ta ista ljubomora ima slojevit veo koji se s vremenom skida i razotkriva samu srž. Ipak, ljubomora se najviše ističe u vezama. U društvu se i može zakamuflirati u lijepo pakiranje, ali ne i kada su veze u pitanju. U vezama se "taj začin" uvijek dodaje na isto jelo. Kad se to čini, lako je pretjerati. Tanka je granica između dobro začinjenog i onog prezačinjenog. Ljubomora je razorila više veza od bilo kojeg drugog osjećaja. A sve počne tako bezazleno.

U početku je ljubomora dokaz ljubavi, ali s vremenom postaje sve veći teret. Ti početci svima gode. Uživamo u tim malim ispadima, smatrajući ih potpuno bezazlenima.

Ljubomora je tamnica u koju bacamo biće koje volimo. Ona je znak slabosti i posesivnosti, nepovjerenja, ona je pakao onom tko je osjeća, ali i onom prema kome se osjeća. Nitko ne želi priznati da je rob ljubomore, ali mnogi jesu. Ako volimo, onda nemamo potrebu kontrolirati, niti sumnjati u nekog, najčešće bez bilo kakvog povoda.

Ljubomora nas navodi na stvari koje nikada ne bih napravili da nije nje. Ona kontrolira um i naše postupke.

Postići će samo suprotan efekt. Ako nekoga ne možemo zadržati ljubavlju, ljubomorom sigurno nećemo.

Sjećam se jednog slučaja iz moje mladosti. Poznavala sam tu djevojku. Bila je toliko lijepa da je od njene ljepote zastajao dah. Naprosto je bila savršena. Priroda je bila tako izdašna prema njoj, ali u svakom pogledu. Imala je zavidnu karijeru, i naprosto je imala sve. A onda je na red došla i ljubav, ista ona ljubav koja ju je i odvela pred Oltar. Bili su zadivljujuće skladan par. Za obične promatrače, imala je sve, ali nije imala ništa. Gušila se u muževoj ljubomori. Nastojao ju je odvojiti od prijatelja, posla, i sve je činio da je izolira od svega. Donekle je i uspijevao u tome. Zaključavao ju je, pratio, kontrolirao svaki njen pokret, ali to nije moglo potrajati. Umjesto da uživa u ljubavi, on je tu ljubav uništio.

Prijatelji su joj okrenuli leđa, i nije imala ničiju potporu. Brak je trebao biti gnijezdo ljubavi, a ne tamnica. Tražila je izlaz, ali ga nije pronalazila. Bila je tako usamljena, neshvaćena, i ono malo ljudi što je znalo istinu, smatrali su da pretjeruje. A ona je istinu
najbolje znala. Neprestano ju je ucjenjivao, prijetio. Ljubomora ga je učinila neprepoznatljivim. Jednom je iskoristila priliku, i pobjegla. Može li njoj netko reći da je ljubomora začin? Da bi stala na kraj njegovim prijetnjama, i proganjanju, odselila se u drugu državu. Znam, to je onaj najgori stadij ljubomore, onaj kojeg se trebamo čuvati.

Zato, kad uočite ljubomoru, oprez. Njega nikada nije dovoljno. Ono što je dokaz ljubavi, lako se pretvori u nesnošljivi pakao. I sve što sam kroz život saznala, svodi se na jedno. Ni vi, a ni ljubav koju osjećate, nikoga neće promijeniti. Promijeniti se možete jedino vi. Volite sebe toliko da ne pristanete ni na kakav otrov koji bi loše utjecao na vaš život. Samo ono najbolje dovoljno je dobro za vas.

O autorici:

Ime mi je Kata Mijić, i od 1999. godine do sada objavljeno je više od 600 mojih životnih priča, 220 ljubavnih romana i 13 knjiga. Otkako pamtim želja mi je samo pisati. Pišem ljubavne romane i životne priče, najčešće u pauzama od posla koji nema veze s pisanjem, ali je plodno tlo za inspiraciju. Vjerujem da moje priče mogu pomoći ljudima kako bi živjeli sretniji i ispunjeniji život.

Katu Mijić možete pratiti i na Facebooku te na Instagramu.