Požalio se Slavko Linić da u ovoj državi ima posla s luđacima. Prozvanim se osjetio Gordan Maras i zatražio podizanje cenzusa za prisilnu naplatu poreznih dugova.
"Ma ljudi, mislim stvarno... Je l' shvaćate kakve mi polemike vodimo? Da se ne mora platiti 30 tisuća kuna poreza? Tko je lud u ovoj državi? Ja zaista imam posla sa sve više luđaka".
Na prozivku se oglasio njegov kolega Gordan Maras. S prijedlogom da se za obrtnike nađe "adekvatno rješenje", te da se podigne cenzus za blokadu zbog dugovanja na 10 tisuća kuna.
Nije Maras imao pojma da su mjere prisilne naplate poreza već stupile na snagu. Ali čim je to otkrio, odmah je najavio da će razgovarati s ministrom financija Slavkom Linićem i ravnateljicom Porezne uprave Nadom Čavlović Smiljanec.
"Oni imaju svoje načine rada i prioritete u naplati poreza", priznao je Maras. "Ali sada kada je sve krenulo, moramo se svi uključivati i naknadno razgovarati i predlagati rješenja za one koji rade i koji bi zbog malih dugovanja od nekoliko tisuća kuna morali zatvoriti poslovanje".
Da bi Slavku Liniću danas opet izbila pjena na usta.
Zakoni su za luđake
"Ne postoji limit. Nigdje ne postoji. U zakonu jasno piše kada se plaća porez i ne postoji limit od 2000, 60.000 ni 30.000 kuna. Postoji zakonska obveza do kad se plaća porez".
Tako je to kad čovjek ima posla s luđacima.
Doduše, Marasu valjda oprostiti. On je ipak debelo u kampanji za predsjednika zagrebačkog SDP-a, pa je normalno da će izaći ljudima u susret kad ga zamole da ih se oslobodi od plaćanja poreza. Neće valjda riskirati da ga zapadne neki loš naslov.
A uostalom, ni Linić nije cveba. Njemu porezni dugovi često posluže da ih nabije na nos onim medijima koji ga optužuju za primanje mita ili zimovanje u Dubaiju ili pogodovanje prijateljima, kao što mu služe da ih prešuti ili oprosti onima medijima koji ga uredno prate, hvale, podržavaju ili mu se naprosto dive.
Tako je to kad čovjek ima posla s porezima.
Ali vratimo se luđacima. Tko su zapravo oni?
Jednakost u zakonima
Jesu li to oni koji poštuju zakone? Je li to država koja šalje ovrhu na 200 kuna, a duguje milijune? Jesu li to oni koji šalju ovrhu ako se zakasni jedan dan s plaćanjem poreza ili je to država koja kasni s plaćanjem po dva mjeseca? Jesu li to građani koji zazivaju jednakost u provođenju zakona? Ili oni koji zazivaju nejednakost kako bi opstali?
Ili su naprosto ludi svi oni koji slušaju polemiku među hrvatskim ministrima? Kad jedan kaže da se moraju poštivati zakoni, drugi tvrdi da će razgovarati o iznimkama u poštivanju zakona, pa ga ovaj prvi podučava kako iznimki nema, pa ovaj drugi više ne zna što bi sam sa sobom.
Čista parodija od države.
Ministri i luđaci
U kojoj se više ne zna tko i kako donosi zakone, niti se zna tko ih i u kolikoj mjeri treba poštovati. Vlada donese jednu verziju zakona u lipnju, pa novu u rujnu, pa joj prijeti da će morati donijeti i treću verziju. Najavljuje se jedan zakon, pa se od njega odustane, pa ga se ostavi za bolja vremena ili pak za ona još gora.
Da se ne govori o tome da se jedni porezi donose u proljeće, a drugi na jesen, jedne se dužnike javno proziva zbog dugovanja, a drugima se dugovanja opraštaju. Da bi se iznenada pojavilo sedamdeset tisuća novih dužnika.
Nije Slavko Linić jedini koji ima posla s luđacima u ovoj zemlji. Niti je luđak svatko onaj tko u ovoj ludnici nastoji izvući živu glavu.
