Hrvatski sabor nije održao minutu šutnje, HTV mu nije posvetio udarni termin, niti mu Hrvatski generalski zbor organizira komemoraciju. Petar Stipetić nije bio optužen, ni osuđen, nije bježao, nije krao niti se bogatio...
Za Slobodana Praljka održana je minuta šutnje na plenarnoj sjednici Hrvatskog sabora. Državna televizija za njega je rezervirala udarni termin dvije večeri zaredom. Hrvatski generalski zbor organizirao je svečanu komemoraciju.
Praljka se iz sveg glasa proglašavalo herojem, a ne zločincem.
General Petar Stipetić nije dobio ništa od toga.
Dobio je tek protokolarne izraze sućuti premijera i predsjednice Republike koja se, opet za razliku od Praljka, nije razbacivala epitetima i pohvalama.
A zapravo, bila je to savršena prilika da se napokon demonstrira to famozno Zajedništvo kojima se razbacuju Kolinda Grabar Kitarović i HDZ, samo što bi se ovoga puta kao povod uzeo neokaljani general, bez optužnice i presude, bez nasljeđa ratnog zločina, bez kriminalnog tereta.
Nije bježao i nije se bogatio
Generala kojega nisu "berači kestena" morali čuvati od haške optužnice, generala koji se nije punih pet godina skrivao i bježao od hrvatske policije i pravosuđa, generala koji se nije iz rata vratio s milijunima, s biznisom, stanovima, automobilima i privatiziranim, pa uništenim tvrtkama.
I naravno, HDZ i Kolinda tu priliku nisu iskoristili.
Umjesto toga, HDZ je domoljublje brusio promovirajući zajedništvo s osuđenim Praljkom koji je nakon presude popio otrov i tako izbjegao izdržavanje kazne, a čije je sudjelovanje u ratnoj avanturi u BiH dosad Hrvatsku previše koštala.
Gordan Jandroković nije jučer pozvao zastupnike na minutu šutnje za generala koji je dobio jednu od najtežih i najvažnijih bitaka Domovinskog rata i čije neokaljano sudjelovanje u ratu treba uporno i dosljedno promovirati.
Zajedništvo se ipak brusilo u solidarnosti s osuđenim zločincem.
Jer, Slobodan Praljak bio je član povlaštenog političkog kruga i jedne grupacije generala. Petar Stipetić se u to nije uklapao.
Kolindino ustaško domoljublje
S druge strane, Kolinda Grabar Kitarović baš ovih dana zapela je u novom skandalu kad je ustaše koji su nakon poraza u Drugom svjetskom ratu pobjegli u Argentinu nazvala domoljubima i borcima za pravednu hrvatsku stvar. Da bi zatim Ephraima Zurrofa, voditelja Centra "Simon Wiesenthal", kritizirala zbog nametanja "kolektivne krivnje Hrvatima".
Premda je upravo ona na slučaju dužnosnika, pripadnika i simpatizera NDH koji su pobjegli u Argentinu izjednačila i poistovjetila hrvatstvo i domoljublje s grupom zločinaca i fašista.
To je bio njezin oblik promoviranja Zajedništva.
Zbog toga se odlazak generala Stipetića ukazao kao dragocjena prilika da predsjednica na njegovu primjeru i pozitivnom nasljeđu njegova ratnog puta iskaže to svoje Zajedništvo.
Da se Domovinski rat poveže s njim, a ne s osuđenim Praljkom. Da se domoljublje promovira na njegovu, a ne na primjeru Zvonka Bušića, kao što je to učinila svojom nazočnošću na promociji knjige koja osuđenog terorista proglašava borcem za hrvatsku stvar.
Umjesto toga, sve se svelo na generički izraz sućuti obitelji Stipetić i poruku kako su "njegova djela u Domovinskom ratu i obrani Republike Hrvatske na trajnu čast i ponos vašoj obitelji, Hrvatskoj vojsci i hrvatskom narodu."
Više od toga od Kolinde se očito ne može očekivati.
Niti bi, ruku na srce, samozatajni Stipetić više od toga i očekivao.
To nije HDZ-ov svijet
On je bio primjer kako se hrvatski general trebao ponašati, kako je Domovinski rat trebao završiti i kako bi domoljublje zapravo trebalo izgledati.
Bez zločina, bez optužnica, bez bijega, bez kriminala i pljačke, bez ratnog plijena, suvišnih zasluga, prevelikih mirovina, bez mitologije i ikonografije, bez sramoćenja i samožrtvovanja.
Ali to naprosto nije HDZ-ov i Kolindin svijet.
Njihov pojam domoljublja i njihova slika hrvatskog društva radikalno su drugačije od nasljeđa Petra Stipetića.
Umjesto Zajedništva oni promoviraju podjele, isključivost i netrpeljivost. Ili promoviraju Zajedništvo u zločinu, terorizmu, ustaštvu...
General Stipetić otišao je tiho, o njemu državotvorni novinari neće pisati hagiografije, o njegovu liku i djelu neće se raditi pompozne kazališne predstave, niti će saborska većina držati minutu šutnje.
