Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Kolumna
Tomislav Klauški
Tomislav Klauški Utorak, 18.12.2018. u 12:46
164 komentara

Nadbiskup poručuje žrtvama: Šutite, trpite i - ne izazivajte!

Nadbiskup Đuro Hranić jučer je izjavio da "može razumjeti" nasilje nad homoseksualcima koji "izazivaju javnost". Crkva tako opet ima više razumijevanja prema nasilnicima nego žrtvama: od gejeva pa do žena

Foto: Marko Mrkonjic/PIXSELL
164 komentara

Kako vam zvuči ova izjava?

"Svjestan sam kako su osobe s homoseksualnim sklonostima često doista diskriminirane i neprihvatljivo mi je da netko trpi nasilje samo zato što ima takve sklonosti", izjavio je jučer nadbiskup Đuro Hranić, pa dodao: "Osim ako to baš prakticira u javnosti i izaziva tu istu javnost, onda to mogu - ne odobravam - ali mogu razumjeti".

Kako se može "razumjeti" nasilje?

Kako netko, a naročito osoba Katoličke crkve, može razumjeti da netko trpi nasilje tako što "izaziva tu istu javnost" javnim prakticiranjem svojih sklonosti?

Kako je moguće da jedan svećenik izjavi ovako nešto? 

Nažalost, moguće je jer se radi o Hrvatskoj. 

Ratni zločinci

U ovoj zemlji katolički svećenici radije pokazuju razumijevanje za nasilnike, nego za njihove žrtve. Naročito ako su muškarci, izjašnjavaju se kao Hrvati i deklariraju kao katolici.

Recimo, svećenici, biskupi i nadbiskupi izražavat će razumijevanje prema hrvatskim ratnim zločincima, pa makar oni bili osuđeni za najzvjerskija nedjela, ubojstva žena i djece.

Držat će mise za ustaške zločince, ali u širokom luku zaobilaziti Jasenovac, naročito visoki dužnosnici Katoličke crkve.

I što je najgore, teško ćete čuti nekog svećenika kako javno ili s oltara osuđuje nasilje nad ženama, žrtvama obiteljskog nasilja, zlostavljanja, silovanja, pa i nasilništva, poput onog u Zadru. Ni nadbiskup Hranić ni drugi visoki dužnosnici Crkve nisu iskoristili javno ogorčenje zbog puštanja Darka Kovačevića Daruvarca na slobodu da osude to nasilje, zajedno s privatnom proslavom puštanja nasilnika na slobodu.

Umjesto toga, Hranić je iskazao razumijevanje za napadače na gejeve.

Pravi žrtvu od zločinaca

Katolička crkva postojano, već godinama, izbjegava svoju ulogu moralnog arbitra u situacijama kad treba zaštititi nemoćne žrtve.

Umjesto toga, radije pravi žrtve od zločinaca i iskazuje razumijevanje prema nasilnicima.

Dapače, i nasilnici su žrtve "izazivanja".

Homoseksualci "izazivaju" u javnosti (nije objasnio kako: možda držanjem za ruke, načinom na koji hodaju, stilom oblačenja?), pa će stoga zaslužiti sve što će dobiti. Dakle, sami su si krivi što "izazivaju" javnost, a svatko od nasilnika ima slobodu odlučiti za sebe kad se osjetio dovoljno izazvanim. Crkva će mu oprostiti taj nasilnički čin.

Kolinda i Srbi

Termin "izazivanje" inače je karakterističan za optužbe na račun žena žrtava silovanja ili nasilništva: same su krive jer "nosile su minice", "izazovno su se ponašale", "same su to tražile" ili naprosto "nisu bile dovoljno poslušne prema svojim muževima".

Koliko je žrtava nasilništva u Hrvatskoj, a koliko je svećenika i biskupa javno osudilo to nasilje?

"Izazivanje" nije rezervirano samo za žene i gejeve, niti se na njega pozivaju samo nadbiskupi.

Prije par godina predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović odgovorila je Miloradu Pupovcu na njegovo upozorenje o "prijetnjama i izljevu govora mržnje protiv više javnih osoba i organizacija" tvrdnjom kako "među njima ima osoba koji svojim javnim djelovanjem godinama provociraju, iritiraju, pa i vrijeđaju najveći dio hrvatske javnosti, stvarajući time ozračje napetosti, isključivosti i netolerancije". 

Znači, sami su si krivi. 

Jednako tako, predsjednica je prijetnje smrću upućene novinarima Indexa okarakterizirala tek kao "iskazivanje nezadovoljstva". 

A na prijetnje smrću brojnim novinarima iz političkih krugova prečesto se proteklih godina slala poruka kako su sami krivi što izazivaju javnost.

Šuti, trpi i ne izazivaj

Moguće je, dakle, u ovoj zemlji biti gej, ali samo ako se skrivaju od javnosti. Može se biti nacionalna manjina, ali samo ako se šuti i trpi. Može se raditi novinarski posao, ali tako da se pazi što se piše i govori.

Ako se ne pazi, ako se "izaziva", tada se mora pomiriti s nasilnim posljedicama. Za koje će političari, a naročito svećenici, imati "razumijevanja". Milosrđe je uglavnom rezervirano za nasilnike, a ne za žrtve.

Andrej Plenković i Kolinda Grabar Kitarović jučer su izražavali ogorčenje odlukom o puštanju Darka Kovačevića Daruvarca na slobodu. Ali ni tada ni prije toga, ni u mnogim prethodnim slučajevima, nisu dovoljno jasno - ako su uopće - osudili nasilje nad ženama.

Nisu to učinili ni visoki dužnosnici Katoličke crkve.

Katolička crkva svojata, a često i brutalno nameće, ulogu krojača društvenog morala i ćudoređa, miješa se u obiteljske i seksualne odnose, želi odgajati našu djecu i usađivati im kršćanske i biblijske vrijednosti. No svejedno uporno propušta priliku osuditi sve izraženije ispade nasilja uperenog prema nevinima, nemoćnima i slabijima.

Umjesto toga, Hranić je osudio gejeve da "izazivaju". I iskazao razumijevanje prema onima koji na to "izazivanje" reagiraju nasiljem.

Ako su to vrijednosti koje se promoviraju u društvu, nije ni čudo da nam društvo puca po šavovima.

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message