Možemo biti sretni da su podjele uopće moguće. Prije nego što svi budemo ugurani pod šator, u jednu kolonu, u jednu političku naciju ili u neku od osječkih garaža.
Došao Branimir Glavaš u Osijek, obgrlio glavu Đure Glogoškog, i obznanio svojim obožavateljima: "Danas je Hrvatska podijeljenija nego nakon Drugog svjetskog rata!".
"To nije nije dobro, jer ne jamči budućnost, prosperitet i izgradnju hrvatske države o kakvoj smo maštali", kazao je bivši bjegunac od hrvatskog pravosuđa, osuđenik, zatvorenik i čovjek kome je Ustavni sud poništio presudu za ubijanje i mučenje civila u ratnom Osijeku, za bacanje leševa u Dravu, kao i za sipanje zatvorenicima akumulatorske kiseline u grlo, pohvalivši se pritom kako mu je podrška iz Hrvatske dala snage da u zatvoru "napuni akumulatore".
Još nismo sigurni je li to bila prijetnja ili tek poštapalica.
Ali, uglavnom, imali smo od 1991. pa sve do ove nedjelje dovoljno prilike vidjeti i čuti o kakvoj to hrvatskoj državi je Branimir Glavaš maštao. I o kakvoj Hrvatskoj mašta dok drži Đuru Glogoškog za glavu.
Ali u jednoj stvari je Glavaš u pravu: Hrvatska jest podijeljena.
Na one koji svečano dočekuju ratne zločince, nazivaju ih herojima, slave ubojstva, mučenja, pogubljenja i ulijevanja akumulatorske kiseline u grlo, ruše legitimno izabranu vlast, proganjaju "jugofile, Jugoslavene i strance", na one koji ne govore o građanima nego o Hrvatima...
I na one koji se tome protive.
Pa što je onda loše u takvoj podjeli?
Kojeg smisla ima da Branimir Glavaš govori o podjelama i drži za glavu Đuru Glogoškog koji već preko tri mjeseca dijeli ljude na one koji su u šatoru i na one koji nisu?
Uz sve one koji dijele hrvatske građane na one koji su u "vukovarskoj" i "nevukovarskoj koloni", na dobre i loše Hrvate, na Hrvate i strance?
Kako je krenulo, možemo još biti sretni da su podjele uopće moguće.
Prije nego što svi budemo ugurani pod šator, u jednu kolonu, u jednu političku naciju ili u neku od osječkih garaža.
Građani i Hrvati
Sva sreća da u ovom društvu još postoje oni koji nisu došli na Glavašev svečani doček u Osijeku, koji osuđuju njegove umiješanost u zločine, kao što još uvijek možemo biti sretni što u ovoj zemlji postoji mogućnost da se taj isti Glavaš obrati svim sudskim instancama u potrazi za pravdom, kad već taj luksuz nije dozvolio onim osječkim Srbima koji su plutali Dravom ili umirali u garaži.
Možemo biti sretni da još uvijek postoje oni koji se nazivaju "građanima", a ne Hrvatima, pa čak i što postoje oni koje se pogrdno naziva "Jugoslavenima i jugosmradovima", ako to znači da ne moraju biti "podobni Hrvati" po mjeri Glogoškog, Klemma, Karamarka i Glavaša.
Dakle, podjela je u ovom kontekstu ljekovita i za mnoge spasonosna opcija, pogotovo za one pod naletom šovinističke, nacionalističke i ksenofobične histerije koja se potpiruje u posljednje tri godine. Na vjerskoj, političkoj, nacionalnoj, demokratskoj razini.
Najgore bi bilo zajedništvo po mjeri Branimira Glavaša.
Zasad smo sretni što ipak postoje oni koji nisu morali biti na njegovu dočeku u Osijeku. Još sretniji što se tamo skupilo "samo" 1500 ljudi, bez obzira što su nacionalne televizije taj spektakl približile milijunima zakinutih.
I ako već Glavaš, onako državnički i pravednički, spominje podjele iz Drugog svjetskog rata, onda nije zgorega podsjetiti da su i tada jedni bili na strani Adolfa Hitlera, a drugi na strani antifašističke koalicije.
Hrvatstvo i herojstvo
Na istom principu danas jedni misle da se domoljublje dokazuje mržnjom, progonom, ubojstvom, mučenjem u garaži, sipanjem akumulatorske kiseline u grlo, a drugi upravo sankcioniranjem takvih stvari. Jedni misle da se hrvatstvo branilo ubijanjem civila, drugi da hrvatstvo branilo kažnjavanjem takvih djela.
Jedni misle da je herojstvo ubijati zarobljenike, pa onda bježati od hrvatske policije i pravosuđa, a drugi da je herojstvo dokazati nevinost na sudu. Ili prihvatiti presudu.
Zato je tu svoju lekciju o zajedništvu Glavaš mogao sačuvati za svog prijatelja Đuru Glogoškog, kao i za Josipa Klemma, koji hrvatsku policiju nazivaju "četničkom", vlast "jugoslavenskom", a neistomišljenike "jugofilima".
Možda bi nekome to moglo zvučiti kao apsurd, da upravo oni koji forsiraju podjele sada pozivaju na zajedništvo, međutim taj njihov koncept zajedništva opasniji je za čitavo društvo. Ono podrazumijeva potčinjavanje, postrojavanje, poraz svima onima koji se usuđuju drugačije misliti.
A tko se ne slaže, loše mu se piše.
Zlokobni poziv
Uostalom, Glavaš je završio na robiji zbog onoga što se u njegovu Osijeku događalo onima koji su drugačije mislili ili jednostavno bili drugačije nacije. Već je pokazao kako prolaze oni koji ne misle kao on.
Zato sada njegovi pozivi na ukidanje podjela zvuče zlokobno.
Ovdje se radi o podjelama koje čine razliku između totalitarnog i demokratskog društva, između diktature i slobode, između ubijanja i oslobađanja, potčinjavanja i poštivanja.
I ako je Branimir Glavaš taj koji te podjele želi ukinuti, onda se zapravo moramo rukama i nogama za tu podjelu boriti.
