I ja sam stalno slušala priče kako su mala djeca mala briga a velika djeca velika briga. I u trenucima dok sam u ruci nosila svoje prvo dijete koje nije htjelo
ni vlastitom ocu, koje je plakalo 24/7 prvih nekoliko mjeseci, koje godinu dana nije odspavalo dva sata u komadu..mislila sam se..ma nema šanse da postoji išta teže od ovoga. Kad si fizički gotov i kad prijeđeš i onu granicu za koju si mislio da nećeš nikad, pa je prijeđeš još tisuću puta i više ne osjećaš ni ruke, ni noge, ni mozak...takve izjave ti se čine besmislene. Danas kad trčim s jednog roditeljskog na drugi, kad se brinem oće mi se djeca vratiti kući na vrijeme, da li su izrasli u normalnu djecu s normalnim vrijednostima, kad sve to radim sa svojim četvrtim djetetom u rukama i uživam u svakoj sekundi provedenoj s njom, kad se noću dižem s lakoćom, pjevam joj, plešem, vidim da je ona prva izjava ipak bila točna. Bebe su zakon, one su tako nježne delikatne, predivne, posebne,,,a mi od svega napravimo kaos.
Prikaži još ↓
K1
Klompa_1
23.5.2012.
Uređivanje komentaraOdustani
Evo, podočnjaci mi do koljena, nisam spavao duže od 4 sata u komadu već par mjeseci :) Sad rastu gornja dva zubića (donja dva su izbila s 4 i pol mjeseca) i to
je jedina faza za koju čekam da završi, ne zbog mene već zbog toga što se mališa gnjavi s time, plač i žalopojke svako malo a ne pomaže ni kremica niti masaža zubiju i desni. Danas ujutro kasnio sam na posao jer se bebač opustio tek na mom ramenu pa je odvalio 40 minuta spavanca na meni. Naravno da smo obojica uživali, on spavalica kao malo i ja nosač kao veliko prase :)
Prikaži još ↓
ryba
23.5.2012.
Uređivanje komentaraOdustani
Aj...to je sve slatko. moj je s 20 godina poceo imati probleme, a muz je zakljucio da se ne moze s tim nositi i otisao mamici i tatici
Nalla
23.5.2012.
Uređivanje komentaraOdustani
Moji porodiljni dopusti su mi bili najljepše doma u životu, više se ne sjećam ni neprospavanih noći ni svega možda ne baš zgodnog s njima ali to tako brzo prođe
da se sa sjetom prisjećam svega... Sada su već veliki i sve manje me trebaju, spavati mogu satima ali sad im idem na živce, traže me samo kad nešto trebaju. Zato se slažem sa svim rečenim, uživajte sad u njima kad su mali.....nije sve u tom (ne)spavanju.....
Prikaži još ↓
la
ladopego
23.5.2012.
Uređivanje komentaraOdustani
Hvala Anamarija,u svemu sam se našla,danas imam troje i na žalost često ponavljam greške mada sam si ko ti danas rekla da neću i da priznajem natjerala si mi su
ze u oči baš sam se saživila,hvala ti!
Prikaži još ↓
K1
Klompa_1
25.5.2012.
Uređivanje komentaraOdustani
Neki dan bili supruga, bebač od 6 mjeseci i ja u trgovini. Bio još neki mališan od svojih godinu i pol, gurao svoja kolica pa gledao našeg bebača i naša kolica.
Kasnije dođem na blagajnu a taj mališa plače ko kišna godina. Još ga mama plaši da će ga ostaviti ako ne prestane plakati. Meni sve došlo da kažem supruzi da pokupi klinca, eto, daju ga badave. Znam da bi još jedno djetešce značilo i još brige, posla i troška ali vjerujte mi, nema ljepše stvari od dječjeg osmjeha. Zato nemojte plašiti svoju djecu, budite im potpora i uvedite ih u realnost života bezbolno. Svatko ima trenutke loše volje, glavobolje, umora itd. ali za to ne mora posljedice snositi bebač. On je tu kraj vas da se s njim mazite, igrate, grlite, ljubite, valjate po krevetu...
Prikaži još ↓
bu
bubić
24.5.2012.
Uređivanje komentaraOdustani
ana marija vi ste fenomenalna.opisujete stvari baš onakvima kakve jesu,sve to isto sam i sama prolazila i još ponekad prolazim a mala mi ima skoro 3 godine.inač
e svi tekstovi su vam odlični i realni.pozdrav od jedne mame.
Prikaži još ↓
M2
Matilda_2
23.5.2012.
Uređivanje komentaraOdustani
da kad se sagledaju stvari par godina poslije definitivno se pitaš šta sam toliko dramila, pizdila,šizila ali se zaboravi da kronični umor čini svoje jednostavn
o se moraš istrest i taman kad si u toj fazi ludila kronične neispavanosti treba ti netko da ti kaže da će to proći, pa normalno da ćeš mu opsovat nekog ili nešto pa taman da ima iskustva s 5kom. djece..
Prikaži još ↓
beebee
23.5.2012.
Uređivanje komentaraOdustani
Neke su stvari ipak individualne. I dalje mislim da nije potrebna silna dramatika oko nekih stvari, ali to je vjerojatno stvar životnog iskustva. Do trenutka ka
d sam rodila dijete, ostala sa njim sama, nemala za kruh, preživljavala od zraka, budila se svaka 2 sata, smršavila do te mjere da sam izgubila mengu i posjećivala hitnu radi iscrpljenosti bila sa savršeno svjesna u svakom trenutku da je to najsretniji i najljepši period mog života. Tako da, kad bih izgubila živce, sabrala bih se u roku keks. Nekome je majčinstvo, pogotovo prvog djeteta šok, a meni je bio odmor. Tako da..mogu samo pokušati razumjeti nekoga kome to jako teško pada, ali nisu nam iste startne pozicije. A što se tiče slika...do njenogovog petog rođendana, gotovo sve su takve...leži na meni...u krevetu...na plaži...na sljemenu....kao imela na hrastu :)
Prikaži još ↓
jaja04
23.5.2012.
Uređivanje komentaraOdustani
uf Anamarija, postaješ mi dosadna jer nemam šta komentirati i ljutiti se :) Šalim se...Ali teže mi je sada dok se sa svim slažem :) Moj će J za 20 tak dana nap
uniti 4...I neki dan smo gledali slike kada je bio beba i kaže moj už: ajme šta ti ne dođe da opet imaš bebu...Ja ga pogledam kao da je pao s marsa i kažem kategorički NE!!!! Divne su mi te slike (o daaaa imam i ja takvih spavaćih na ramenu) i s J bi vjerojatno sve isto ponovila, ali sve opet s nekim drugim, za sada nemam želje ni potrebe....zaista uživam u 4-godišnjaku, razumnom i poslušnom, ali priznajem da je do te faze trebalo doći s puno puno preispitivanja, rada na sebi, konzultacija i upornosti....
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .