U ovoj krizi oko korone nametnuo se kontrast između Švedske i Mađarske: prva izbjegava karantenu, druga uvodi Orbanovu diktaturu. Hrvatska godinama sanja o Švedskoj, ali je bliža Orbanovoj Mađarskoj.
Nećemo biti Švedska, ali ne smijemo postati ni Mađarska
Godinama smo sanjali o tome da budemo kao Švedska.
Iako zapravo sve više sličimo na Mađarsku.
Odnos ovih dviju članica EU prema borbi protiv koronavirusa nije mogao biti različitiji.
Švedska je jedina zemlja EU koja nije proglasila izolaciju i karantenu i prepušta građanima da se ponašaju odgovorno, kao što švedski građani vjeruju vlasti da drži situaciju pod kontrolom i da će donositi odluke kojima će zaštititi njihovo zdravlje i način života.
Pa makar pod cijenu širenja zaraze.
Mađarska je, s druge strane, iskoristila krizu oko koronavirusa da preda Viktoru Orbanu u ruke diktatorske ovlasti. Navodna borba za ljudsko zdravlje iskorištena je za ukidanje ljudskih i ustavnih prava, kao i za uzurpiranje diktatorskih ovlasti. Udara se na slobodu govora, slobodu medija, slobodu kritike na račun vlasti.
Ne daj da kriza propadne
Ono što je Orban koristio u prethodnim krizama, migrantskoj ili gospodarskoj, sada kapitalizira na ovoj zdravstvenoj.
A gdje je tu Hrvatska?
Koliko je daleko od Švedske i koliko je bliska Mađarskoj?
Diktatori koriste koronu za uzurpiranje ovlasti, kao što nekompetentni i nesigurni politički lideri posežu za represijom u strahu od gubitka kontrole nad građanima u koje nemaju povjerenja. Niti oni imaju povjerenja u svoju vlast.
Švedska je odgojila građane da vjeruju službama i institucijama, da vjeruju vlasti, da se ponašaju odgovorno, čak i bez nametanja izvanrednih mjera. Oni s radošću plaćaju visoke poreze jer znaju da će im se ti porezi vratiti kroz razne usluge u zdravstvenom i socijalnom sustavu.
Pa makar se sada mnogi bune da se Švedska igra sa životom. Doslovno.
Diktatura kao način života
Orbanova Mađarska, pak, desetljećima odgaja građane da budu podanici i poslušnici, da se boje vlasti, da se pokoravaju diktatorskim ovlastima, a svaka kriza tjera ih u još dublji mrak. Diktatura je odavno postala njihov način života, s koronom ili bez nje.
A što je učinila Hrvatska?
Čim je korona udarila na vrata premijer Plenković zatražio je od parlamenta da prenese na Vladu dio zakonodavnih ovlasti. Pa je Krizni stožer protuustavno, kako je to nedavno objasnio sudac Ustavnog suda Andrej Abramović, donio odluku o zabrani napuštanja mjesta prebivališta. Pa policija baca šiljke pod aute, uspostavljaju se punktovi kojima se ograničava kretanje, uvode se propusnice, policija napada ljude u šetnji, a uvodi se i nadzor mobitela kako bi se pratilo kretanje građana.
Čak i onih koji nisu u samoizolaciji.
Da se ne govori o tome da se počelo prozivati petokolonaše, koristiti ratna retorika koja za sobom povlači opasnost da se svaka kritika na račun vlasti proglasi veleizdajom.
Orban je, ne zaboravimo, idol domoljubne desnice i raznih suverenističkih pokreta poput onog Miroslava Škore, ali i prijatelj HDZ-a i Andreja Plenkovića, međutim nije im uzor po blagostanju ili životnom standardu koji je uveo u svojoj zemlji, već po stilu vladanja.
Točnije, po stilu diktature.
Štiti način života
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen oglasila se u zaštitu vrijednosti slobode, demokracije i vladavine zakona, ali nije izričito spomenula Viktora Orbana. Koji pripada njezinoj grupaciji Europskih pučana.
Hrvatska, aktualna predsjedateljica Europske unije, nije se oglasila.
U svakom slučaju, kontrasti nisu mogli biti izraženiji.
S jedne strane, Švedska koja štiti svoj način života, ali i računa na taj stil života kako bi se nosila s pandemijom, s druge Orbanova Mađarska koja koristi pandemiju kako bi dodatno zaoštrila svoj način života i dodatno zakoračila prema diktaturi.
Jedni apeliraju na savjest i građansku odgovornost, drugi igraju na zastrašivanje i kontroliranje građana, javnosti i medija.
Hrvatska je uvijek govorila kako sanja o tome da bude kao Švedska, prosperitetna, liberalna, otvorena i stabilna, ali se zapravo godinama pretvarala u "saharinsku" verziju Orbanove Mađarske.
Teško da ćemo ikada postati kao Švedska, pogotovo ona koja se ovih dana igra sa životom u obrani svog načina života, ali barem se možemo boriti protiv toga da postanemo kao Mađarska.
Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.