Most je zaključio da HDZ prihvaća njihove glavne uvjete, premda je Karamarko odbio tripartitnu vladu, a o nestranačkom premijeru rekao da će se tek pregovarati.
Neka Most koalira s HDZ-om, samo da ne izmišlja razloge
Mora se priznati, logika je neoboriva.
SDP je u subotu odbio tripartitnu Vladu, nakon čega je HDZ rekao da se o tripartitnoj Vladi neće ni izjašnjavati jer je ona passe, pa onda Most poručuje kako na koncu ide s HDZ-om jer je on prihvatio njihove uvjete o tripartitnoj Vladi koje neće biti jer ju je SDP odbio.
A odbio ju je i HDZ, s obzirom da je od početka pregovora Tomislav Karamarko tvrdio kako ne želi u Vladu s "onima koji su upropastili Hrvatsku".
Otkud onda Mostu pomisao da HDZ ispunjava njihove uvjete za formiranje Vlade?
Prvo fotelje, onda reforme
I to nije sve: HDZ načelno prihvaća uvjet za nestranačkog premijera, ali tek nakon što Most s njima potpiše koaliciju.
Znači, prvo glasovi, a onda dogovori.
Jer li to ono što je Most od početka želio? Koalicija s HDZ-om, na ovaj ili onaj način?
Ako je to bila intencija čelnika Mosta, barem one grupe iz Metkovića na koju se stalno pozivao Stipe Petrina, onda bi bilo poštenije da se u tu koaliciju krenulo od samog početka. Poštenije i transparentnije. Svakako brže i efikasnije, što je i bila glavna parola Bože Petrova i njegove ekipe.
Brzo formiranje vlasti i pokretanje reformi.
Ovako, Most je mjesec dana zavlačio SDP i HDZ, zajedno sa cijelom nacijom, forsirajući nekakve pregovore o programima i reformama, da bi se sve na koncu cijela stvar svela na fotelje.
Konkretnije, na traženje načina kako da se tih fotelja dočepa HDZ.
Čije su to fotelje?
I kad smo kod fotelja, kaže Nikola Grmoja: "SDP ne odustaje od premijerske fotelje pa onda idemo s HDZ-om". Pritom zaboravlja jednu činjenicu prilično važnu u demokraciji: SDP je pravo na tu premijersku fotelju dobio od birača na parlamentarnim izborima i odredio da ona pripada predsjedniku stranke, i ne misli da tu fotelju treba predati osobi koja za nju nije dobila mandat birača.
Ali to sad nema veze.
Grmoja poručuje da će Most "nastaviti razgovore s HDZ-om koji moraju rezultirati stvaranjem reformske Vlade". "Još jednom pozivamo SDP jer u točki četiri odgovora HDZ-a jasno piše da su spremni na suradnju s lijevom stranom", kaže on.
Konkretno, HDZ je otvoren za suradnju "s onima unutar lijeve koalicije koji su spremni provoditi reforme". Što zvuči kao poziv na razbijanje SDP-ove koalicije, otprilike na tragu SDP-ovih poziva zastupnicima Mosta da prijeđu na njihovu stranu.
To ne zvuči kao tripartitna Vlada. Osim ako se ne prikrpa bilo koji treći partner, pa da bude zadovoljena forma. Recimo, Milan Bandić. On je ipak nekad bio esdepeovac, zar ne?
I tako, čini se da polako sve sjeda na svoje mjesto.
Profesori za Petrova
Kad smo već apsolvirali profesore ustavnog prava, sada bi na red trebali doći profesori građanskog prava s analizom onog papira Bože Petrova ovjerenog kod javnog bilježnika u kojem on jamči da Most neće ići u jednostranu koaliciju ni s HDZ-om ni sa SDP-om.
Što on zapravo znači i što u njemu zapravo piše?
Potom bi profesori ustavnog prava trebali analizirati specifičnu težinu tog papira u odnosu na ustavne odredbe o formiranju Vlade.
Pa bi profesori hrvatskog jezika trebali analizirati što je zapravo HDZ jučer odgovorio Mostu.
A onda bi javnost trebala konačno vidjeti na što se svodi cijela ova parada.
Na Mostove garancije da neće ni s jednima ni s drugima, pa na ultimativne zahtjeve da hoće i s jednima i s drugima, pa na ucjenjivanje s jednima ili s drugima, pa na čekanje tko će prvi odustati kako bi išli s onima drugima, pa makar ni oni drugi ne pristaju na sve što oni traže...
Sreća za Nikolu Grmoju i ekipu da je HDZ bio taj koji je prihvatio. Odnosno nije odbio. Makar ne rezolutno. A kamoli dovoljno jasno.
Obrnuta logika
Zamislimo što bi se dogodilo da je HDZ prvi odbio tripartitnu Vladu. Pa da je SDP rekao da je to passe. I da je onda SDP pozvao "neke s desnice" da se priključe reformskoj vladi pod formom "tripartitne vlade".
I da je SDP rekao da je on za nestranačkog premijera, ali tek kad dogovore većinu. I da će oni predložiti tog premijera.
Bi li u tom slučaju Grmoja i Ines Strenja Linić tvrdili kako je SDP "pristao na sve što su tražili"? Pa da onda idu s njim na formiranje Vlade?
Gdje je sad nestala ona parola o zajedništvu i dvotrećinskoj većini, neophodnoj za provođenje najtežih reformi? Gdje je ovjereni papir Bože Petrova? Gdje su izjave kako "ne dolaze u obzir predizborne ni postizborne koalicije"?
Uglavnom, treba li više uopće vjerovati onome što Most kaže?
Jednokratni principi
Ako žele ići samo s jednima, neka to javno kažu. Bilo bi to poštenije i transparentnije, baš kako je Most obećavao da će se ponašati u politici. Evidentno je da SDP od početka razbija Most, kao i da HDZ zbog slabije računice od početka traži način da osvoji cijeli Most.
Ali Most je bio taj koji se od početka želio postaviti principijelno.
Sada, međutim, dokazuje staru tvrdnju kako principi postoje samo da bi se kršili. I da oni nisu puno bolji od stranaka na čijem su rušenju uspjeli dobiti ovoliko glasova na izborima.
A na koncu treba vidjeti hoće li im se na koncu sve to isplatiti...
Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku