Za ostanak na vlasti Milanović bi morao pristati na programske zahtjeve Mosta: na rezove kojima je plašio birače i na ispunjavanje vlastitih neispunjenih obećanja.
Sjećate li se onog čovjeka s predizbornih plakata SDP-a, okrenutog leđima sa škarama u rukama? To je trebao biti Tomislav Karamarko. Ali ispada da je to bio Božo Petrov.
To valja imati na umu u trenutku kad se najavljuju pregovori SDP-a i Mosta oko sklapanja koalicije i formiranja vlasti. Bit će zanimljivo vidjeti o čemu će Zoran Milanović i Božo Petrov, a s njima i Drago Prgomet, zapravo razgovarati.
O neispunjenim obećanjima Kukuriku koalicije i o rezovima kojima je Milanović u kampanji plašio birače.
SDP je one predizborne škare na plakatu gurnuo Karamarku u ruke, ali one su oduvijek bile u rukama Bože Petrova. S kojim sada priprema savez.
Ekonomski stručnjaci u kampanji su program Mosta ocijenili najdesnijim od svih stranaka. Privatizacija zdravstva, uvođenje imovinskog cenzusa kod korisnika socijalnih naknada, uvođenje poreza na nekretnine, pa sve do onog najspornijeg, monetarne politike.
Most se, nadalje, zalaže za rezove u državnom proračunu, rezove u poreznom sustavu i parafiskalnim nametima, rezove plaća, rezove broja zastupnika, riječju uletjeli bi na vlast s ogromnim škarama u ruci.
Što samo po sebi nije tako strašno da SDP nije cijelu kampanju temeljio upravo na protivljenju rezovima.
Promovirao je rast, a ne rezove. Osim toga, Most inzistira na ukidanju općina i smanjenju broja županija, što je Kukuriku koalicija obećavala prije četiri godine, a onda od toga odustala.
Nije samo odustala, već je premijer Milanović izričito naglašavao kako je "besmisleno ukidati besmislene općine", te ponavljao da je "dobro napravio onaj tko je kreirao ovakvu županijsku podjelu Hrvatske".
Petrov danas govori o pet regija, a tih pet regija Milanović je proglasio "temeljem povijesnih podjela hrvatskog naroda". Unatoč činjenici da je tih pet regija bilo dio Plana 21.
Znači, kad se sve to stavi na papir, Milanović bi s Petrovom trebao pregovarati o tri stvari: o desnom konzervativnom ekonomskom programu, o vlastitim neispunjenim obećanjima i o rezovima kojima je plašio birače.
Kakva je to pregovaračka pozicija?
Istini za volju, teritorijalni preustroj bio je temeljni zahtjev i IDS-a, prirodnog SDP-ova partnera, a i sam Arsen Bauk, ministar uprave, nekoliko puta je naglašavao kako se on zalaže za smanjenje županija i općina. HNS je već godinama na tom tragu. Međutim, Milanović je bio taj koji je to uporno odbijao.
Zar mu sada doista treba Most da bi ispunio ono što je sam obećao?
Zar je spreman pogaziti obećanja s ovih izbora, pa pristati na rezove Bože Petrova, umjesto na rezove Tomislava Karamarka?
Ili će zapravo sve te programske peripetije i pretumbacije ustupiti primat temeljnoj točki Milanovićeva predizbornog programa - zadržavanju HDZ-a u oporbi?
Glavni slogan SDP-a bio je "nema povratka na staro", a strah od dolaska HDZ-a na vlast bio je osnovni instrument motivacije birača. Stoga je posve logično da Milanović sve ostalo, a naročito programe, podredi upravo tom vrhunaravnom cilju.
Bitno je pobijediti HDZ, pa makar to značilo pristajanje na ozloglašene rezove, radikalne monetarne zahtjeve i ispunjavanje neispunjenih obećanja.
Na to bi vjerojatno u ovom trenutku pristali svi SDP-ovi birači, čak i oni koji se zgražaju nad Mostovom privatizacijom zdravstva, devalviranjem kune, uvođenjem novih poreza...
Ali na što će onda sličiti Milanovićeva vlada, pod uvjetom da on ostane premijer?
Morat će sam uzeti škare u ruke i smanjivati broj saborskih zastupnika, smanjivati im plaće, rezati birokraciju i administraciju, privatizirati državna poduzeća, rezati općine i gradove, mijenjati izborni zakon, ali i ukidati glasove dijaspore, od čega je četiri godine panično bježao...
A pritom neće smjeti dirati u ono što od njega traže ljevičarski birači: primjerice, reviziju Ugovora sa Svetom stolicom, uvođenje spolnog odgoja u škole, micanje vjeronauka iz škola. Božo Petrov teško da bi na to pristao.
Što je također u redu: ni Milanoviću to nikada nije palo na pamet.
Naravno, u svemu ovome postoji opcija da Milanović uopće ne bude mandatar, pa da onda Bauk s Petrovom krene u željeni teritorijalni preustroj. Postoji i opcija da SDP sada pristane na sve, a onda s vremenom odustane od svega, nakon što je na svoju stranu vrbovao dovoljno Mostovih zastupnika. Ili da se prije formiranja većine dočepa potrebnog broja Mostovaca.
Prvi cilj je zadržati vlast, a onda će se vidjeti što se na toj vlasti može napraviti.
Ovo je, međutim, dobar test i za samog Petrova. Hoće li slijediti Milanovićevu politiku Hrvatskog rasta (Hrasta!) ili vlastitu politiku rezova?
I hoće li mu na prvom mjestu biti ispunjenje vlastitog programa ili osvajanje vlasti bez koje su programi tek predizborni mamac?
Možda je na onom plakatu Petrov bio čovjek sa škarama, ali nakon izbora on bi trebao biti čovjek sa šibom u rukama. Kojom će tjerati SDP i(li) HDZ na reforme.
