Ja te vidim s onime što jesi i s onime što imaš, i ne pada mi na pamet tražiti u tebi ono što nisi i ono što nemaš.
Onaj tko se srami onoga što nema, ni ne zaslužuje da ima
Vidim te na način koji mi pokazuje koliko si daleka od poimanja nemam, a bliska poimanju imam. Ja te vidim tako da vidim razliku između tvoje iskrene želje i gladne nezasitnosti.
Vidim tvoju prizemnost, odvažnost da se kloniš onoga što ti ne treba, bez obzira dal se točka tvoje želje nalazi u mogućem ili nemogućem. I vidim kada duboko spoznaješ umjesto da bahato ocjenjuješ, kada rukama stvaraš umjesto da novcem kupuješ, kada nevolju gostiš umjesto da od nje bježiš. I vidim kada si u suradnji s ljudima a ne u natjecanju, kada privlačiš umjesto da zavodiš, kada se ne trsiš već se iskreno trudiš.
Ja te vidim u svemu tome, ali stvar je u tome da ti sebe ne vidiš tako.
Vidiš samo ono što nemaš, ono što ti kao nedostaje, što ti neopisivo fali. Po svijetu, u uredu, u svojoj vlastitoj sobi koračaš pokorena, kao da su ti nešto oduzeli, kao da te pravda zaobišla, kao da si ranjena od ljudi, od onih drugih koji su dobili vip mjesta za ono što u ovom svijetu i ovom sada zaista vrijedi, očarana onime što se nalazi na njima, zaslijepljena onime što se tek nalazi oko njih. Ono unutra se ionako ne vidi na van jel da?!
Ali nije problem u nemanju. Kada nemaš onda jednostavno nemaš. Problem u je u imanju. Kada imaš, a sramiš se što nemaš još i više. Iako znaš da si jednom i tome što sada imaš dugo težio. Morat ćemo proći čistilište da shvatimo da sve ovo što navodno imamo ionako nije naše, da stav punoće, lakoće i uživanja u životu ne proizlazi iz onoga što pojedemo i odjenemo, već onoga što upijemo i zagrlimo.
Kada bi nestala zrcala i papiri kojima kupujemo privremene ugode reci mi, po čemu bi se raspoznavali? Po onome imati ili ovome biti? Ne moraš odgovoriti, ćutim tvoj odgovor.
U svijetu u kojemu živimo postoje ekstremno „bogati“ ljudi koji ne rade ništa drugo nego da svojim novcem kupuju druge ljude. U svijetu u kojemu živimo postoje i ekstremno „siromašni“ ljudi koji rade sve da svoje nevidljivo bogatstvo podijele s drugima. Prema kojim ti je ljudima pogled danas usmjeren?!
Izvorni tekst pročitajte ovdje.
O autorici:
Ja sam ono što nikada ne biste pretpostavili. I nisam, ama baš ništa od onoga što bi se moglo reći na prvi pogled. Po struci profesorica, po sudbini spisateljica, po životnom opredjeljenju sanjar i borac, s naglaskom i u isto vrijeme.
Osim na blogu, Ingrid pratiti možete i na Facebooku te Instagramu.
Mark Viduka o dopinškoj aferi, rodbinskoj vezi s Modrićem i kako mu tata nije dao u Dinamo
Kristijan Iličić: Na Maliju sam ležao 50 sati pokriven u jednom čamcu, skrivao se od terorista
Andrijašević za 24sata: Dinamo više priča nego što igra, Rijeka mora kupovati, Hajduk ne...