Plenković ide na izbore, a iza sebe ostavlja 15 otpuštenih ministara, desetine afera, pokorene institucije, žetončiće i preletače, legalizirano ustaštvo, lex Agrokor, a neprimjereni ljetni izbori zaokružuju takav mandat
"Naša Vlada ostvarila je sve ključne ambicije koje su postavljene", izjavio je premijer Andrej Plenković nakon sastanka s koalicijskim partnerima na kojem se dogovaralo raspuštanje Hrvatskog sabora i određivanje datuma parlamentarnih izbora.
Te ostvarene ambicije Plenković nije konkretizirao, ali nije ni trebao. One se ionako svode na jedno - opstanak na vlasti.
Jedino što je Plenković radio u svoje četiri godine bilo je podređeno samo jednom cilju: spašavanju Vlade, spašavanju HDZ-a i spašavanju svoje političke karijere.
I to je, bez izuzetka, najveći Plenkovićev uspjeh.
Žetončići i preletači
Iskoristio je Most za formiranje Vlade, pa srušio tu Vladu. Mostove ministre zamijenio je HNS-ovcima, u parlamentu se održavao na vlasti pomoću žetončića i preletača. Preživio je smjenu 15 ministara, preživio je lex Agrokor, preživio je propalu nabavku izraelskih aviona i štrajk prosvjetara...
A sada i pandemiju koronavirusa.
Legalizirao je ustaški pozdrav ZDS i balansirao u ljubavi između ustaša i Srba, kao i između liberala i Viktora Orbana. Rasturio je opoziciju, kao što je rasturio volju birača s prošlih izbora - čak i svojih - kontrolirao je pravosuđe, pokorio institucije, pretvorio Krizni stožer u HDZ-ovu maskotu...
Kupio je branitelje, osvojio stranku, uškopio stranačku desnicu, čak je i fizički nasrnuo na saborskog zastupnika. Uspio se riješiti i Kolinde Grabar Kitarović.
Europski debakl
Hvalio se svojim europskim imidžem i proglašavao predsjedanje EU velikim priznanjem svoje europske politike, da bi ovih dana iz Bruxellesa stizali sve glasnije tvrdnje kako je to predsjedanje bila "katastrofa". Prije svega, zbog sramotne šutnje o diktatorskom ponašanju Viktora Orbana.
I da nije bilo koronavirusa, moglo bi se uoči novih izbora zaključiti da je iza Plenkovića ostala pustoš: parlamentarna, demokratska, institucionalna, socijalna, civilizacijska...
A sada se žuri na izbore prije nego što pandemija dodatno opustoši državu.
"Trenutak je primjeren", kaže Plenković. Naravno, jer ove jeseni trenutak za izlazak na izbore bit će za HDZ apsolutno neprimjeren.
Čak i odabir preuranjenog i neprikladnog ljetnog datuma izbora, baziranog na strahu od pandemije i politiziranju kriznog stožera, uklapa se u model djelovanja Andreja Plenkovića kroz ove četiri godine.
Ne lider, nego oportunist
Osoba koja je besramno trčala u zagrljaj utučenom i ucijenjenom Tomislavu Sauchi nakon što je optuženi SDP-ovac prvi puta digao ruku za HDZ, a potom bez srama i skrupula preživljavala u suradnji s Milanom Bandićem i raznim žetončićima, sigurno neće voditi računa o poštenim izborima, demokratskoj kampanji i realnom datumu izbora.
Bio je oportunist, ostao je oportunist.
U ponedjeljak će raspustiti Sabor, a da nije sigurno što će biti ako se kojim slučajem epidemiološka slika pogorša. Možda izbora neće ni biti u zadanom terminu. I što će biti s osobama u samoizolaciji? Hoće li se u kampanji - a možda i na dan izbora - neki gradovi ili mjesta stavljati u karantenu? Što ako se zaraze kandidati na izborima?
Čeka nas ista kaljuža
Svejedno, parlamentarni izbori za Plenkovića su ionako tek prvo poluvrijeme.
Drugo poluvrijeme slijedi nakon izbora, kad se krene u skupljanje ruku u Hrvatskom saboru. Vjerojatno po istom modelu koji je Plenković koristio u svoje prve četiri godine. Modelu temeljenom na prevari, kupovini, pritiscima, ucjenama, lažnim obećanjima.
Dakle, raspuštanje Sabora u vrijeme dok još nije raspušten krizni stožer i raspisivanje izbora u terminu kad se oni u pravilu ne raspisuju, zaokružilo je Plenkovićev mandat i dovelo do simboličkog epiloga.
Onako kako je vladao, tako i privodi kraju svoju vladavinu.
