Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
Kolumna
Tomislav Klauški
Tomislav Klauški Srijeda, 19.12.2018. u 14:20
34 komentara

Plenki je malo nervozan. Pa zamislite onda kako je nama...

Prije dvije godine Plenković je obećavao reforme, normalizaciju, stabilnost, vjerodostojnost, pristojnost... Danas, pak, njegova Hrvatska sve više poprima obrise nazadne, neuspješne i devastirane države.

Zagreb: Plenković predsjednika Vlade Slovačke Petera Pellegrinija
Foto: Piroschka van de Wouw/REUTERS/PIXSELL/REUTERS/PIXSELL
34 komentara

Andrej Plenković malo je nervozan.

"Hoćete li vi biti premijeri pa vi govoriti kad će biti rekonstrukcija Vlade? Hvala vam lijepo", obrecnuo se premijer na novinare koji su se drznuli postaviti pitanje o promjenama u Vladi povodom najave Milana Bandića da dodatno povećava svoj klub u Hrvatskom saboru.

Nije to Plenkoviću prvi puta da iskazuje nervozu u javnosti, a ne samo pred novinarima. Niti je nužno loše da poslovično smireni Plenković malo izgubi kontrolu i iskaže nervozu, tek toliko da pokaže da je od krvi i mesa, a ne od parafa i floskula.

Ali ako je Plenković nervozan, kako je tek hrvatskim građanima?

Iz lošeg u gore

Prije dvije godine Plenković je nudio reforme, normalizaciju, stabilnost, vjerodostojnost, pristojnost... I što je tada više obećavao, to je danas razočaranje veće, a situacija za mnoge čak i gora.

Recimo, Plenković je stvorio političku simbiozu s Milanom Bandićem, višestrukim optuženikom i notorno kompromitiranim gradonačelnikom. U Saboru mu leđa drži Tomislav Saucha, optuženik za aferu Dnevnice, dok je suučesnica Sandra Zeljko još uvijek uhljebljena u državnoj administraciji. A šef joj uskoro postaje Davor Božinović čije potpise je navodno krivotvorila.

Sjećate se kako se na presici s Dinkom Cvitanom premijer uključio u rješavanje te afere? Nažalost, Saucha mu je još potreban u Saboru. 

Nove muljaže i blamaže

Plenković nam je u aferi Borg servirao novi ortački kapitalizam na ruševinama starog, novu muljažu na ostacima one prapovijesne u Agrokoru. Servirao je blamažu (muljažu?) s izraelskim avionima, kao i sramotu da nam američki veleposlanik ovoga tjedna dijeli packe zbog povijesnog revizionizma.

Plenkovićeva vlast ovisna je o izdaji i ucjeni u Saboru, njegov opstanak u Zagrebu temeljen je na trgovini i šovinističkim ispadima.

Ova normalizacija koju nam je obećavao vidljiva je na destrukciji institucija, na grozomornom pravosuđu, na gaženju zakona i Ustava, na eksploziji nasilja, mržnje i rasizma.

Ovo je država u kojoj Ivo Sanader radi sprdačinu od suđenja, nudeći ispričnice zbog bolesti, dok putuje na utakmice u Rusiju i na putovanja u Pariz.

To je ta Plenkovićeva Hrvatska.

Bez oporbe i bez otpora

Zemlja u kojoj se predsjednicu države optužuje da se urotila s desnicom i paraobavještajnim podzemljem, da bi zatim Plenković takvu osobu trebao podržati na izborima.

Ovo je zemlja u kojoj se afere razvlače i ne rješavaju. Zemlja koja je ostala bez oporbe i bez otpora. Zemlja u kojoj se iza privida normalnosti valjaju još gore gadarije.

Plenkovićeva reformirana, uglađena, popravljena i umivena Hrvatska previše često podsjeća na onu musavu, rasturenu, brutalnu, neotesanu Hrvatsku, prožetu siledžijama, prevarantima, licemjerima i ortacima.

Nakazno lice

I umjesto da Plenković preoblikuje Hrvatsku u skladu sa svojim europskim manirama i namjesti joj moderno i pristojno lice, ona brutalna i primitivna Hrvatska sve više ostavlja traga na njemu.

Pa onda novinarkama govori da su "slatke", pa se otresa na saborske zastupnike, pa otvoreno govori neistine, pa se šibicarski provlači kroz optužbe za sukob interesa, pa tolerira radikale i ohrabruje nasilnike.

Jedino što mu polazi za rukom jest discipliniranje Kolinde Grabar Kitarović: u zamjenu za podršku HDZ-a odlučila se riješiti Vlade Galića i Mate Radeljića. Ali to je činio tek u samoobrani. Kao što je u samoobrani pacificirao i Milijana Brkića. I riješio se Davora Ive Stiera. I Darka Milinovića. I Mosta.

Plenković prvo spašava sebe, a zatim ono što ostane od Hrvatske.

Zbog svega toga, premijera ćemo rijetko vidjeti nervoznog zbog loših gospodarskih pokazatelja, pada rejtinga, kritika javnosti, zbog gnjeva i frustracije građana, zbog nepravde ili prevare. 

Njegova nervoza izbija samo kad se takne u njegovu poziciju. I u njegovu nedodirljivost.  

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message