Za Plenkovića bi istina trebala biti opasnija od SMS falsifikata

"Tko god da mi radi o glavi, neće uspjeti", prkosno je jučer poručio premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković nakon sastanka Kluba zastupnika HDZ-a u Hrvatskom saboru.

Plenković je komentirao navode Nacionala prema kojima su kod falsifikatora Franje Varge pronađeni lažni SMS-ovi u kojima se Plenkovića trebalo optužiti za "težak slučaj korupcije u kojem je Plenković primio značajan novčani iznos".

Premijer je bio odlučan. "Tko god radi, neće uspjeti", kazao je, dodajući kako ne sumnja ni na koga, ali očekuje od svih koji istražuju ovo što se kolokvijalno zove afera SMS da to istraže do kraja. "Jer tu se fabriciranjem različitih dokumenata nastojalo destabilizirati političku scenu".

Njegova uznemirenost posve je razumljiva.

Osoba takvog političkog profila sigurno će biti zabrinuta lažnim podmetanjima i optužbama bez pokrića.

Dreka i panika

Interesantno, istoga dana Plenković je mnogo ležernije komentirao objavu (autentičnih) mejlova koji potvrđuju da su dijelovi lexa Agrokor promijenjeni prije nego što su došli na glasanje u Vladu. 

Nije digao dreku i paniku. Samo je konstatirao: "Ja s ovom distancom od godinu i pol dana mogu još jednom ponoviti, mislim da smo u vrlo kratkom roku donijeli vrlo važan zakonski okvir".

Iza tog okvira vuku se aferaški tragovi. Takav okvir izazvao je ostavku potpredsjednice Vlade. Predsjednica države kaže da afera Hotmail još nije zaključena. U pitanje je došla legalnost i legitimnost operacije spašavanja (čerečenja?) posrnulog Agrokora.

Ovi mejlovi i ove optužbe potpuno su autentični.

Pa što je onda opasnije za premijera: falsificirani mejlovi Franje Varge ili autentični mejlovi grupe Borg?

Istina više boli

Lažne mejlove skovane u svrhu unutarstranačkog obračuna relativno je lako raskrinkati i razbiti. Ali što ćemo s autentičnim dokumentima o lexu Agrokor i grupi Borg za koje se također iz Plenkovićevih krugova tvrdilo da su plasirani u javnost u svrhu unutarstranačkih obračuna?

Jedno je kad Kolinda Grabar Kitarović relativizira aferu SMS jer ona umače njezine prijatelje i forsira aferu Hotmail jer tiem slabi poziciju Plenkovića.

Ali kako bi se Plenković trebao postaviti prema tome?

Logično bi bilo od ozbiljnog političara kakvim se Plenković predstavlja očekivati da ga više zabrinjavaju originalni mejlovi iz kojih je vidljivo da je njegova Vlada stala iza klijentelističke skupine u kontekstu novog ortačkog kapitalizma, nego štancanje falsifikata u podrumu u Belišću. 

Međutim, on relativizira autentične dokumente i skandalizira falsificirane.

Naravno, svakoga bi boljele lažne optužbe. Ali Plenkovića bi više trebale boljeti ove istinite.

Premijerova glava

No on njih lakonski odbacuje, otresa ih kao mrvicu s revera, kao da su nevažne i nebitne. Premda oslikavaju metodu kojom se krojila duboko kontaminirana zakonska procedura.

I hvata se za tvrdnje Nacionala da je Varga štancao lažne SMS-ove.

Nadovezuje se na medijska otkrića koja mu odgovaraju, a ignorira ili omalovažava ona medijska otkrića koja ga kompromitiraju.

I ne radi se ovdje samo o premijeru i "njegovoj glavi". Plenković diže Hrvatsku na noge zbog nekakvog falsifikatora iz Belišća, ali ne i zbog skupine (doduše, "niskoprofilne") ortaka koji su preko Vlade i zakona kojeg su pisali uzeli nekoliko stotina milijuna kuna iz tvrtke koju je država krenula spašavati.

Hrvatska u rukama HDZ-a

Ovdje se radi o državi koja se našla u rukama ortaka koji su haračili po Agrokoru, ali našla se i u rukama Plenkovićeve stranke čiji visokopozicionirani dužnosnici, među kojima i njegov zamjenik i predsjedničin savjetnik, šuruju s kriminalnim i paraobavještajnim podzemljem.

Nije ovdje samo u pitanju Plenkovićeva glava, već je u pitanju čitava država.

Ako se Plenković brani od Varge i ekipe, tko će nas obraniti od Plenkovića i njegove Vlade?

I ako se Plenković tako žestoko brani od falsificiranih optužbi, zašto se jednako odlučno ne brani od onih autentičnih?

Zbog takvih je ipak žrtvovao Martinu Dalić. A Milijanu Brkiću, kako vidimo, nije se još ništa dogodilo.

Nekad je Plenković upozoravao da Hrvatska ne smije biti talac jednog čovjeka. Sada je postala talac unutarstranačkih obračuna Plenkovićeve stranke i premijerovih niskoprofilnih ortaka.

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.