Njegovo oružje je... Njegovo oružje je podizanje svijesti. Zanima te? Čitaj dalje.

Prevrtimo deset godina unatrag. 2008. godina kad sam upoznala Marka. Bili smo na jednom lezbijskom tulumu. Lezbijskom = Marko je bio jedini muškarac tamo, a ja sam bila jedina od 20 žena koja je hetero. Ne, nismo  se ludo zaljubili nego smo samo hengali zajedno jer, ništa homofobno, ali dosadile su nam priče pijanih gay cura o lezbijskom seksu (ma koliko to muškim čitateljima zvučalo nevjerojatno). Provezli smo se malo noćnim tramvajem i proglasili jedno drugo za miss i mistera noćnog tramvaja. Imali smo i slike kao dokaz. Razmijenili smo brojeve mobitela, ali kako to već biva u noćnim poznanstvima, nikad te brojeve nismo upotrijebili. A sad fast forward na 2018. godinu. ''Nika?'' - ''Marko?'' - ''Isssss 20 years no see!'' - ''Haha, brijem da je ipak 10, ali  zaokružimo na 20. High five!''

Long story short, popili smo koje piće ili dva, možda tri. To ponovili još koji put. Otišli na Sljeme i na neki priglupi festival. Ništa neuobičajeno za ljude koji su prijateljski kliknuli. Što je u ovom prijateljstvu neuobičajeno je promjena mog života. Promjena koja je započela Markovom rečenicom uz šalicu kave: ''Znaš li ti da u ovoj kavi ima plastike?'' - ''Ha??'' - ''Znaš li ti da u pivi ima plastike?'' - ''Ima plastike u kavi i pivi?'' - bila sam malo zbunjena jer jedino što znam je da nije dobro piti vodu iz plastične boce pa to već godinama niti ne radim već sve dostupno kupujem u staklenim bocama. ''Kad peremo vodom neki plastični artikl mikro i nano čestice plastike odlaze u odvod, zato u 70 posto vode u Europi gdje je voda pitka ima plastike, a u Americi u 90 posto'' - pojašnjavao mi je Marko ne mogavši usput ne prokomentirati ženu koja je upravo skupljala pseće gov... drekec plastičnom vrećicom: ''Eto vidiš! O tome ja cijelo vrijeme pričam! Psećem dreku treba svega nekoliko  sati da se razgradi, a plastičnoj vrećici nekoliko stotina godina! U našim drogerijama imaš vrećice za pseći drek koje su razgradive, a koštaju svega 2 kune više! Dakle, 2 kune za jedan korak k spašavanju svijeta! Ne znam za tebe, ali ja kovanicu od 2 kune izgubim  valjda svaki dan!'' Plastične boce nikako nisu namijenjene ponovnom punjenu jer su dušu dale kao leglo infekcija.

Stručnjaci su najviše zabrinuti zbog bisfenola, kemikalije koja se koristi  u proizvodnji plastične ambalaže, a koji prema nekim istraživanjima čak može poremetiti menstrualni ciklus i ovulaciju, povećati rizik od nastanka endometrioze pa čak i raka dojke. A prema nekim istraživanjima ponovno napunjena plastična boca sadrži više bakterija nego WC školjka!

Posebno je vlažno grlo bočice savršeno mjesto ra razmnožavanje bakterija, pa ste slabijeg imuniteta možete dobiti i proljev.

Inače, Marko već godinama živi bez plastike za jednokratnu upotrebu i kroz naša druženja privolio je i mene da prijeđem na njegov dark side, he's got candy. Šalim se. Nema on nikakav candy, tj. ima, ali za naš planet Zemlju jer ''budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu'' je valjda jedini klišej koji je stvarno istina. ''Korištenje i bacanje plastičnih vrećica je čisti komoditet'' - priča mi on: ''Što te sprječava da jednom investiraš u platnenu shopping vreću koja neće zagaditi prirodu, a imat ćeš je godinama?Isto tako kad je riječ o kupovini odjeće i internet shopovi, a i naše trgovine većinom imaju opciju papirnatih ili bio ambalaža'' Ovaj mladi ultra cool inženjer elektrotehnike, smjer energetika, koji se već 12 godina bavi aktivizmom oko zaštite okoliša, nije trebao koristiti nasilje pa čak ni pasivnu agresiju da me uvjeri da je njegov način života nešto totalno za mene. Na kraju, zbog upravo te svijesti o zagađenju već godinama koristima platnenu shopping vreću pa sam odlučila krenuti korak dalje pa pomislih, kad već imam pozersku titulu influencera zašto ne bih vama prenijela svoje iskustvo, mojih prvih mjesec dana bez plastike, prvih, ali nikako ne i zadnjih. Život bez plastike polako, ali sigurno postaje moj život.

Jeste li znali da 100.000 morskih sisavaca umire samo zbog plastike godišnje? Kitovima i delfinima uništavamo njihov habitat. Ja to doista ne želim činiti i onako imam već dovoljno grijeha za deveti krug Danteova pakla, ne treba mi još i ovo na duši. Treba li tebi? Poslušala sam Markove savjete i krenula laganim baby koracima: za početak sam prestala kupovati bilo što u plastičnoj ambalaži. Dakle, kad kupuješ primjerice tjesteninu, zaboravi na onu u plastičnoj vrećici i kupi u kartonskoj kutiji. Mineralna voda u plastičnoj boci? Hej, pa ne postoji bez razloga i u staklenoj! Čak i svoju omiljenu drogu zvanu Coca Cola u većim supermarketima možeš kupiti u  staklenim bočicama. Dakle sva, baš sva plastika je zamjenjiva staklom ili kartonom.

''Kad se poželiš slikati u karipskom raju, prvo moraš pola sata čistiti plažu da bi dobio kadar bez plastičnog otpada u njemu! Kad surfaš obalama Sjeverne Afrike, udaraju te komadi plastike!'' - priča mi Marko o svojim iskustvima s egzotiičnih putovanja: ''Plastika je ogroman problem jer se ne razgrađuje! Kod nas je naizgled bolja situacija jer ako kreneš pješice od Zagreba do Zadra naići ćeš na svega pet boca i tri vrećice i samo iz izignorirati jer tuđe smeće ne doživljavamo kao naš problem, a trebali bi. Mi volimo naše more prezentirati kao najčišće, ali to uopće nije istina.''

Plastiku sam prestala koristiti plastiku zbog svojeg  zdravlja pošto, posebno kad je riječ o tekućinama, plastična ambalaža otpušta nano čestice plastike. Zar želim to piti? Ne! ''Nama u Hrvatskoj uopće ne treba niti jedna plastična boca jer imamo pitku vodu. Čak je možemo piti i na izvoru na našem Sljemenu!'' - govori mi Marko dok smo šetali supermarketom u potrazi za biorazgradivom ambalažom. ''To je jako teško'' - rekao bi netko, ali to uopće nije točno jer našli smo i pića i hranu. Nabavila sam i staklenu bocu s girly uzorkom koju kod kuće napunim filter vodom i s tim hodam okolo što je mnogo bolje i za mene  i za tvoj planet nego da nekontrolirano kupujem kojekakve već same po sebi umjetne ledene čajeve u plastičnim bocama. Po Markovom naputku, kad  primjerice kupujem salatu uzmem već korištenu vrećicu, kasnije tu vrećicu okrenem naopačke, operem je i osušim i spremna je za novu upotrebu. Dakle, poanta je da izbjegavamo jednokratnu upotrebu plastike jer to je, kao što Marko uvijek naglašava, čisti komoditet. Najlakše je samo proizvoditi otpad i to onaj najgori - nerazgradiv, otpad zbog kojeg naša djeca na plažama više neće tražiti školjke nego komade plastike i izranjati s plastičnim vrećicama na glavi. Ljudi se ponašaju egoistično, ako kod bilo koga kod kuće ostavimo  nekoliko plastičnih boca, osobi će to smetati i to će izbaciti u kontejner i tretirati te boce kao da više nisu njihove i nisu njihov problem. Točno, ako gledamo egoistično, onda fakat nisu, ali  ako gledamo  globalno, baš svaka plastična boca je i moj i tvoj problem. ''Toliko smo se udaljili od majke prirode da zaboravljamo da je to sve dio nas'' - govori mi Marko ispijajući vodu iz naravno staklene boce. Uh, koji vruć dan. Vrijeme je za ljetovanje!

''Kad već spominješ ljetovanje'' - odmahuje Marko glavom: ''Izronio sam jednom plastični koralj. Dakle, dotle smo došli!''
Počela sam drogerijama kupovati kompostabilne vrećice za smeće koje su opet 2 kune skuplje od običnih. Opet 2 kune za spas svijeta! Marko me podučio kako  proizvesti sredstvo za pranje suđa od kokosa, a više koristim niti plastične perilke za suđe već ekološki prihvatljivu agavinu četkicu (koja se, osim što ne zagađuje okoliš, uopće ne razmoči i fakat je trajna), a koja košta 4 kune i 50 lipa. Plastika je inače kvalitetan proizvod koji se treba koristiti sa pažnjom. Trebamo je reciklirati pa tako i stvari koje su nužno od plastike kao primjerice skijaške jakne, treba kupiti od reciklirane plastike. Inače, imam jednu PVC jaknu koju jako volim, ali Marko me utješio riječima da ta jakna nije problem jer ne bacam svaki dan takvu jaknu u smeće, a niti se takva jakna pere pa nano čestice plastike ne odlaze u odvod.  Sva druga odjeća trebala bi se bazirati na lanu, pamuku i vuni jer pranjem sintetike čestice plastike odlaze u vodu. A plastičnu vrećicu trebamo oprati kao što operemo tanjur.

Što je s kozmetikom i sredstvima za čišćenje? Počela sam izbjegavati kozmetiku koja ima mikrogranule za čišćenje. Marko me prebacio na proizvode na ekološkoj bazi čija ambalaža je od reciklirane plastike pa tako ne pridonosim izgradnji nove plastike, a tim sredstvima ne pridonosim zagađenju mora. Uz Markovu pomoć izradila sam i svoj prvi sapun i pastu za zube i moram reći  da je to najbolja pasta za zube koju sam ikad probala jer osim što skida plak izbjeljuje zube: dakle, ekstra djevičansko kokosovo ulje, kalcijev karbonat iliti bijela kreda, xylitol iliti brezin šećer što je vrsta šećera koja ubija loše bakterije i dovodi floru u ustima na zdravu razinu. To je puno bolje od toksičnih preparata kojima ubijamo sve! Lako je proizvesti i dezić koji jači od svih ovih koji obećavaju 48 sati svježine: kokosovo ulje, shea maslac i soda bikarbona bez aluminija. A sapun može skuhati svatko tko zna skuhati rižu. Na netu su dostupni online kalkulatori kojima je lako proračunati točno na grame koliko čega treba, sve to izmiješamo, pH mu je 8, a sadrži u sebi glicerin. Ista stvar je sa sapunom za pranje suđa.

Što je najbolje, sve košta puno manje nego da to kupimo u dućanu.

Prošlo je tek mjesec dana otkako živim, koliko je to moguće, bez plastike, a već se osjećam bolje u vezi sebe kao osobe i to bih preporučila svakome. Pokušaj i ti, baby koracima, prvo s platnenom shopping vrećom koju ćeš imati godinama. Počni s vodom u frižideru u staklenoj boci. Samo počni i ako nam se pridružiš ti, ti, ti i ti, a i ti tamo bit ćemo promjena koja će se doista vidjeti u svijetu.

Marko, hvala ti!

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici: 

Nika Ostoić. Zagrezla u trideste, a misli da ima 17. Ljubiteljica pasa, zaljubljenica u mentol cigarete. Samoprozvani skriboman. Playboyeva kolumnistica. Ponekad model. Uzor onima koji traže pogrešne uzore. Trainspotting, ali bez droge.