Kad Milanović želi biti korektiv sustava, često širi dodatnu destrukciju. Unosi sumnju u rad Uskoka i optužuje Plenkovića i Božinovića da upravljaju pravosuđem, a priznaje da je i on kao premijer znao za istrage.
Premijer Milanović, 2013. "Istjerivali ste lisicu, a istjerali King Konga!"
Predsjednik Milanović 2020. "Loviš King Konga, a upucaš kokoš".
Zoran Milanović u pravilu se uzbudi kad se njega osobno takne.
Kad ga HOS-ovci isprovociraju, kad propituju njegov put u Albaniju, kad ga prozovu zbog veze sa sucima Ustavnog suda, kao što je u doba kad je bio premijer reagirao zakonskim promjenama tek kad je prošao referendum o braku, kad su ga pritisnuli oko lexa Perković, kad su ga stisli mediji ili PR-ovci...
Inače ne mari previše za hrvatsku svakodnevicu. Barem ne javno.
A sada se predsjednik uzbudio oko Dragana Kovačevića, afere Janaf i famoznog Kluba u koji je i sam predsjednik zalazio.
Tko je King, a tko Kong?
I kad se uzbudi, Milanović se obavezno uhvati King Konga. Kao premijer, u jeku svađe s HDZ-ovima oko izručenja Josipa Perkovića njemačkom pravosuđu, optužio ih je da su "istjerivali lisicu, a istjerali King Konga". Još tražimo tko bi taj King Kong bio.
Sada, pak, optužio je Uskok i DORH da su "lovili King Konga (valjda one koji su nosili i primali mito), a upucali kokoš". Valjda onih par gradonačelnika.
Spreman je svašta reći, svakoga optužiti - pa i Ivana Turudića da je imao loše ocjene na fakultetu - a ne ostane ni sebi dužan.
"Zna se tko je informiran", kazao je predsjednik o prekinutoj istrazi o Janafu. "Šef DORH-a u svakom trenutku, ministar unutarnjih poslova, premijer. Bio sam premijer i znam sve".
Cilja druge, gađa sebe
I tako, optužujući Andreja Plenkovića i Davora Božinovića da su znali za istragu koja nije dovela do uhićenja, navodno zbog Jakova Kitarovića u Kovačevićevu Klubu, Milanović je kompromitirao sebe.
"Jako je znakovita rečenica ‘Ja sam bio premijer pa sve znam’", dočekao ga je Plenković. "To je za javnost kapitalna informacija. Ako je to zaista izgovorio, onda je krucijalno da javnost zna kako se tko ponaša kao predsjednik Vlade".
Ispada da je Milanović sebe upucao u nogu. I čini se da je Plenković još jednom uspio profitirati na Milanovićevoj (auto)destruktivnosti.
Plenkijeve istrage
No nije to baš tako. "Politika mene i HDZ-a je da ne želim znati čime se bavi USKOK i policija", izjavio je isti onaj premijer koji je prije par godina u aferi Dnevnice priveo tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana u Banske dvore i na press konferenciji dao mu podršku (i upute) u kojem smjeru treba voditi istragu.
Tada je Plenković bio itekako zainteresiran za ono što radi DORH, jer su u pitanju bili ostaci Milanovićeva mandata. I nije pokazao da se kloni istraga, već se pozicionirao u samom njezinu centru.
Tako sada ne znamo što je gore: predsjednik države koji se hvali da je kao premijer znao za istrage ili premijer koji se pravi da ne zna za istrage, iako je pokazao javno (a često i preko medija) da je itekako zainteresiran i angažiran u istragama.
Recimo, oko Milijana Brkića u jeku unutarstranačkih natezanja.
Milanović je želio optužiti Plenkovića i Božinovića da stoje iza prekinute istrage u aferi Janaf, priznajući neizravno kako je i on stajao iza istrage protiv, recimo, Milana Bandića.
Nervozni predsjednik
Pritom se Milanović - "nervozno", kako reče Plenković - uključuje u rad Uskoka u vezi afere koja je njega osobno dotaknula, odnosno društvo koje mu je bilo blisko.
I ako je već ovo prepucavanje bila predstava za javnost, za publiku koja ionako nema uvid u detalje i prisiljena je birati kome će vjerovati na riječ, onda Milanović opet gubi bitku s Plenkovićem.
Predsjednik države otvara važne teme o povezanosti politike i istraga, o tome stoji li premijer iza rada Uskoka i policije, što je tema o kojoj svakako treba raspravljati, samo što onda kompromitira i svoj rad na čelu Vlade.
A Plenković se, suočen s tako histeričnim pristupom šefa države, može slobodno pretvarati da nema pojma o istragama. Onaj koji kontrolira apsolutno sve u državi, od ravnatelja bolnica do Ustavnog suda, hladno tvrdi kako ne želi znati za istrage. Pa još optužuje i Milanovića.
To je, dakle, čista papazjanija u kojoj nitko nije čist i normalan.
Destruktivni korektiv
Predsjednik države kaže da je on jedini pozvan komentirati istrage, pa onda komentira samo onu u koju je indirektno umočen. Izaziva sumnju u rad pravosuđa, kao da povjerenje u to pravosuđe nije već dovoljno narušeno.
Milanović želi biti korektiv sustava, tako što će unositi još više destrukcije.
I kad kritizira Uskok i policiju i Vladu, nije jasno radi li to iz principa ili iz privatnih pobuda. A to je ipak presudno za ulogu predsjednika države.
Milanović bi se morao ovako uzbuđivati i onda kad nije osobno pogođen (ustašama, pravosuđem, putovanjima), tražiti promjene, graditi povjerenje, inzistirati na reformama i onda kad se ne takne u njega i njegovo društvo, povlastice, ego...
Ovako, i on cilja na King Konga, a pogađa - kokoš.
