Miro Kovač i Milijan Brkić, gubitnici u glasanju o Istanbulskoj konvenciji, tješe se porukama kako se u HDZ-u može glasati po savjesti. Ali gdje im je bila savjest u slučajevima korupcije, kriminala, crnih fondova, ovršenih?
Pompoznim parolama razbacuju se ovih dana vodeći hadezeovci.
Milijan Brkić govori o "različitim mišljenjima, različitim stavovima" koje vladaju u HDZ-u. Miro Kovač spominje "demokratičnost" i "savjest". Andrej Plenković ponovio je na današnjoj sjednici Vlade potrebu zaštite žena od nasilja u hrvatskom društvu.
A onda su svi ministri u Vladi kao jedan digli ruku za Istanbulsku konvenciju koja idućeg tjedna ide na ratifikaciju u Hrvatski sabor.
Jer, da neki slučajno nisu digli ruku, premijer bi se "okrenuo tajnici i dao nalog da napiše zahtjev za razrješenjem", kako je to zlurado primijetila Jadranka Kosor.
Savjest je dobra kome ju je bog dao. Ali interes je još bolji. A nagon za samoodržanjem najbolji.
"Već smo jednom napravili glupost"
"Samo neodgovorni ljudi, pogotovo unutar HDZ-a, mogu razmišljati na način da je ovo glasovanje o konvenciji u HDZ-u, usmjereno protiv Vlade, odnosno protiv predsjednika Plenkovića", poručio je Milijan Brkić, jedan od onih koji su digli ruku protiv konvencije. "Mi smo već jednom napravili jednu glupost prije godinu i pol dana i daj Bože da je to zadnji put kad smo sami rušili svoju Vladu".
I tu cijela priča počinje i završava.
Sve između toga tek su šuplje frazetine za jednokratnu upotrebu.
Recimo, Plenković se najednom pretrgao u naglašavanju potrebe jače zaštite žena od obiteljskog i svakog drugog nasilja. Pa su mu trebali mjeseci da "bude prinesen njegovoj pozornosti" e-mail zlostavljane supruge župana Tomaševića. Pa su prolazili tjedni i mjeseci dok je Plenković čekao da se Tomaševića izbaci iz stranke.
U međuvremenu su dužnosnici HDZ-a, poput Josipa Đakića i Nade Murganić, opravdavali nasilje tvrdnjom kako se takve stvari "događaju u braku", a Plenković se nekoliko puta susreo i srdačno rukovao s optuženim nasilnikom.
Koji je i dalje župan.
Javna i žestoka osuda, promptno izbacivanje, kolektivno ograđivanje i kritika nasilja poslale bi snažniju poruku i imale veći odjek od ratifikacije Konvencije.
Od koje se Vlada ograđuje.
Savjest koja ne peče
Fascinantno je i da se povodom Istanbulske konvencije u HDZ-u spominje "savjest". Teška je to riječ za stranku koju nije pekla savjest zbog desetina drugih stvari: zbog korupcije, krađe, pljačke, crnih fondova, nepotizma, šovinizma, zbog nasilništva, prostakluka i bezobrazluka. Niti zbog ovršenih, blokiranih, iseljenih.
Ali sad glasaju po savjesti oko konvencije za zaštitu žena, iako ih nije mučila savjest što je njihov župan nasilnik.
Govorilo se i o demokratičnosti HDZ-a. Stranka koja je izgrađena na kultu vođe, izrasla na stranačkoj stezi i kolektivnom, plemenskom mentalitetu, sad se hvali unutarnjom demokracijom. Nju smo, recimo, vidjeli i prilikom izbacivanja Jadranke Kosor iz stranke zbog intervjua i kritike predsjednika stranke Tomislava Karamarka. Ali i prilikom izbacivanja Ive Sanadera: ne zbog korupcije i kriminala, nego zbog press konferencije na kojoj je kritizirao predsjednicu stranke Jadranku Kosor oko Slovenije.
Kazneni progon krenuo je dan kasnije.
"Jedan dio društva"
Pored toga, Plenković je danas na sjednici Vlade dio svog izlaganja posvetio umirivanju kritičara s desnice. "Uvažavajući mišljenje jednog dijela društva", kazao je premijer, "usvojit ćemo i poruke koje govore da Konvencija ne sadrži ništa što bi se kosilo s vrijednostima jednog dijela hrvatskog društva".
Lijepo od premijera da vodi računa o tome.
Ali što je s drugim dijelom društva i njihovim vrijednostima? Onima koji su bili pogođeni referendumom o ustavnoj definiciji braka na kojem je HDZ gradio povratak na vlast? Ili koji su bili zgađeni premještanjem HOS-ove ploče iz Jasenovca? I porukom premijera da je Za dom spremni dozvoljen u iznimnim prilikama?
Što je s klerikalizacijom politike, školstva, kulture, javnog života? Što je s podilaženjem HRAST-u i promoviranjem uvredljivih i nazadnih ideja Ladislava Ilčića?
Vodi li Plenković i njegov HDZ računa i o tom dijelu hrvatskog društva, kad se već na ovoj konvenciji kao civlizacijskoj tekovini ima potrebe ispričavati i ograđivati pred klerikalnim bukačima?
Smeta li mu možda što Hrvatska postojano kaska stopama Poljske ili Mađarske? Možda i smeta, ali ne toliko da bi se išao previše zamjerati.
Bodovi slijeva i zdesna
Međunarodne konvencije u pravilu se usvajaju bez ikakvih ograda ili se uopće ne usvajaju. Plenković je ipak, u svrhu samoodržanja, odstupio od tog principa, kao što je u svrhu samoodržanja uopće pristupio ratifikaciji Istanbulske konvencije, pod pritiskom Bruxellesa i ucjenom HNS-a.
Velikim parolama zarađuju se bodovi na obje strane, i kod ljevice i kod desnice. A kardinalu se šalje čestitka za imendan.
Pa ako je Istanbulska konvencija ičemu poslužila, a onda možemo reći da je natjerala HDZ-ovce da se zaklinju u demokraciju i pozivaju na savjest. Jednoga dana će im se takve parole sigurno vratiti kao bumerang.
Zasad, one su postale tek zadnje utočište gubitnika u stranačkim borbama.
